Početna ›

Luka 1,7 — Evanđelje po Luki

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Grčki tekst: SBLGNT © 2010 SBL i Logos Bible Software, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz

Bijaše u danima Heroda, kralja Judeje, svećenik imenom Zaharija iz dnevne smjene Abijine; i on imaše ženu od kćeri Aronovih, a ime joj bijaše Elizabeta.

Bijahu pak oboje pravedni pred Bogom, hodeći besprijekorni u svim Zapovijedima i Uredbama Gospodnjim.

I ne imahu djeteta, budući da Elizabeta bijaše nerotkinja, a oboje bijahu poodmakli u danima svojim.

Zbi se pak, dok on obavljaše svećeničku službu u redu svoje dnevne smjene pred Bogom,

da po običaju svećeništva ždrijebom dobi da uđe u Svetište Gospodnje i prinese kâd;

Biblija

I ne imahu djeteta, budući da Elizabeta bijaše nerotkinja, a oboje bijahu poodmakli u danima svojim.

Daničić-Karadžić

I ne imadijahu djece; jer Jelisaveta bješe nerotkinja, i bijahu oboje već stari.

Original

καὶ οὐκ ἦν αὐτοῖς τέκνον, καθότι ἦν ἡ Ἐλισάβετ στεῖρα καὶ ἀμφότεροι προβεβηκότες ἐν ταῖς ἡμέραις αὐτῶν ἦσαν.¶

Izgovor

kai ouk ēn autois teknon kathoti ēn hē Elisabet steira kai amphoteroi probebēkotes en tais hēmerais autōn ēsan

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"I ne bijaše njima dijete, budući da bijaše Elizabeta nerotkinja i oboje poodmakli u danima svojim bijahu."

Analiza

1. I ne bijaše njima dijete Izvornik: καὶ οὐκ ἦν αὐτοῖς τέκνον [kai ouk ēn autois teknon] Gramatika: Veznik, objektivna negacija, glagol u imperfektu aktiva (3. lice jednine), osobna zamjenica u dativu posvojnosti i imenica u nominativu jednine srednjeg roda. Značenje: Nasuprot njihovoj besprijekornoj pravednosti iz prethodnog stiha postavlja se bolna stvarnost odsutnosti potomstva, što se u židovskom društvu često pogrešno tumačilo kao uskraćivanje Božjeg blagoslova.

2. budući da bijaše Izvornik: καθότι ἦν [kathoti ēn] Gramatika: Uzročni veznik složen od 'kata' i 'hoti' (u Novom zavjetu koristi ga isključivo Luka), uz glagol u imperfektu aktiva, 3. lice jednine. Značenje: Uvodi objektivni, dvostruki biološki razlog zašto nisu imali djece, pokazujući ljudsku nemogućnost situacije prije Božjeg zahvata.

3. nerotkinja Izvornik: στεῖρα [steira] Gramatika: Imenica ili poimeničeni pridjev u nominativu jednine ženskog roda kao predikatno ime. Izvorno označava nešto tvrdo, kruto i neplodno. Značenje: Povezuje Elizabetu s velikim starozavjetnim pramajkama poput Sare, Rebeke, Rahele i Ane (majke Samuelove), kod kojih je neplodnost bila priprema za čudesno rođenje djeteta s posebnom ulogom u povijesti spasenja.

4. poodmakli u danima svojim bijahu Izvornik: προβεβηκότες ἐν ταῖς ἡμέραις αὐτῶν ἦσαν [probebēkotes en tais hēmerais autōn ēsan] Gramatika: Perifrastična konstrukcija sastavljena od participa perfekta aktiva u nominativu množine muškog roda ('oni koji su zakoračili naprijed') i pomoćnog glagola 'biti' u imperfektu. Izražava trajno stanje nastalo kao posljedica prethodnog protoka vremena. Značenje: Hebrejski idiom za duboku starost (usp. Abraham i Sara u Post 18,11) koji potvrđuje da je svaka prirodna nada za začećem već odavno bila ugašena. Imena: - Elizabeta [Ἐλισάβετ (heb. אֱלִישֶׁבַע Elisheva) / Elisabet] (osoba) Znači: Moj Bog je zakletva (ili: Moj Bog je punina) Tvorba: Grčki oblik hebrejskog imena 'Elisheva', sastavljen od 'Eli' (moj Bog) i 'sheva' (zakletva, prisega ili punina), koje podsjeća na Božju vjernost vlastitom obećanju.

Zaključak

Ovaj stih iz Evanđelja po Luki (1:7) uspostavlja ključni narativni i teološki temelj za rođenje Ivana Krstitelja, preteče Isusa Krista. Stih namjerno ističe dvostruku ljudsku nemogućnost: dugotrajnu neplodnost s jedne strane i duboku biološku starost s druge strane. Koristeći prepoznatljive starozavjetne idiome, Luka situaciju Zaharije i Elizabete neodoljivo poistovjećuje s pričom o Abrahamu i Sari, praocima vjere.

Svrha naglašavanja ove apsolutne nemogućnosti jest pokazati da će rođenje koje slijedi biti isključivo plod suverene Božje milosti i Njegove božanske intervencije, a ne prirodnog ljudskog toka. Ljudska nemoć i biološka beznadnost ovdje služe kao savršeno platno na kojem će Bog očitovati svoju moć, označavajući time osvit novog mesijanskog doba i iznova dokazujući biblijsku istinu da 'Bogu ništa nije nemoguće'.