I blažena ona koja povjerova da će se ispuniti ono što joj je rečeno od Gospodina!"
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
I blažena ona koja povjerova da će se ispuniti ono što joj je rečeno od Gospodina!"
I reče Marija: "Veliča duša moja Gospodina,
i kliknu duh moj u Bogu, Spasitelju mojemu,
jer pogleda na neznatnost službenice Svoje. Jer evo, od sada će me blaženom zvati svi naraštaji,
jer Mi velika djela učini Svesilni, i Sveto je Ime Njegovo,
i kliknu duh moj u Bogu, Spasitelju mojemu,
I obradova se duh moj Bogu spasu mojemu,
καὶ ἠγαλλίασεν τὸ πνεῦμά μου ἐπὶ τῷ θεῷ τῷ σωτῆρί μου,
kai ēgalliasen to pneuma mou epi tō theō tō sōtēri mou
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"i kliknu duh moj nad Bogom Spasiteljem mojim,"
1. kliknu Izvornik: ἠγαλλίασεν [ēgalliasen] Gramatika: Glagol u aoristu aktiva indikativa, 3. lice jednine; za razliku od prezenta 'veliča' u prethodnom stihu, ovaj aorist upućuje na početni trenutak u kojem je radost snažno planula ili odražava hebrejski proročki stil u kojem se na Božje djelo gleda kao na već ostvarenu stvarnost. Značenje: Glagol je istoga korijena kao i imenica 'klicanje' u 44. stihu, što povezuje radost nerođenog Ivana i Elizabete s Marijinom nutarnjom, duhovnom radošću.
2. duh moj Izvornik: τὸ πνεῦμά μου [to pneuma mou] Gramatika: Imenica srednjeg roda u nominativu jednine s određenim članom i posvojnom zamjenicom u genitivu. Značenje: U hebrejskom poetskom paralelizmu 'duh moj' stoji usporedno s izrazom 'duša moja' iz prethodnog stiha, označavajući najdublje središte čovjekova bića koje je otvoreno djelovanju Božjega Duha.
3. nad Bogom Izvornik: ἐπὶ τῷ θεῷ [epi tō theō] Gramatika: Prijedlog s dativom jednine muškog roda i određenim članom; dativ uz ovaj prijedlog kod glagola osjećaja izražava temelj, razlog i predmet radosti. Značenje: Bog je jedini izvor i oslonac Marijina klicanja; njezina radost nije utemeljena u ljudskim okolnostima, nego počiva u samome Bogu.
4. Spasiteljem mojim Izvornik: τῷ σωτῆρί μου [tō sōtēri mou] Gramatika: Imenica muškog roda u dativu jednine s ponovljenim određenim članom i posvojnom zamjenicom u genitivu, u apoziciji prema imenici 'Bog'. Ponavljanje člana ('Bogu, onome Spasitelju mojemu') posebno ističe ovo Božje svojstvo. Značenje: Starozavjetni naslov 'Bog Spasitelj' ovdje poprima novu, osobnu dubinu jer Marija u svojoj utrobi nosi Sina čije samo ime Isus znači 'Jahve spašava', a ujedno i sama sebe ponizno ubraja među one kojima je potrebno Božje spasenje.
Ovaj stih iz Lukinog evanđelja (Luka 1,47), koji čini drugi dio Marijinog hvalospjeva (Magnificat), predstavlja jedan od najsnažnijih izraza osobne pobožnosti i duhovne radosti u čitavom Novom zavjetu. Odabirom riječi 'duh' (pneuma), tekst izdiže hvalu Bogu iznad pukih površnih ljudskih emocija, pretvarajući je u duboku, duhovnu stvarnost. Radost koja se ovdje manifestira nije svjetovna, već proizlazi iz same srži bića prožetog sviješću o božanskoj milosti.
Teološka srž i glavna poruka stiha počivaju na prepoznavanju Boga ne samo kao uzvišenog Stvoritelja, već prvenstveno kao intimnog i osobnog 'Spasitelja'. Ponavljanjem riječi 'moj', hvalospjev ističe kako se univerzalno spasenjsko djelo spušta na potpuno individualnu razinu. Stih tako stoji kao trajni podsjetnik da se istinsko i najdublje duhovno ispunjenje pronalazi isključivo u potpunom, radosnom oslanjanju na Boga koji osobno izbavlja i spašava svog vjernika.