Jer evo, čim glas pozdrava tvojega doprije do ušiju mojih, zaigra od klicanja čedo u utrobi mojoj.
Jer evo, čim glas pozdrava tvojega doprije do ušiju mojih, zaigra od klicanja čedo u utrobi mojoj.
I blažena ona koja povjerova da će se ispuniti ono što joj je rečeno od Gospodina!"
I reče Marija: "Veliča duša moja Gospodina,
i kliknu duh moj u Bogu, Spasitelju mojemu,
jer pogleda na neznatnost službenice Svoje. Jer evo, od sada će me blaženom zvati svi naraštaji,
I reče Marija: "Veliča duša moja Gospodina,
I reče Marija: veliča duša moja Gospoda;
Καὶ εἶπεν Μαριάμ· μεγαλύνει ἡ ψυχή μου τὸν κύριον,
Kai eipen Mariam megalunei hē psuchē mou ton kurion
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I reče Marija: Veliča duša moja Gospodina,"
1. I reče Marija Izvornik: Καὶ εἶπεν Μαριάμ [Kai eipen Mariam] Gramatika: Veznik praćen glagolom u aoristu aktiva, 3. lice jednine, i nepromjenjivim oblikom semitskog osobnog imena u službi subjekta. Značenje: Jednostavna biblijska formula uvodi svečani hvalospjev (Magnificat), u kojem Marija, potaknuta Elizabetinim proročkim pozdravom, odgovara molitvom prožetom starozavjetnim psalmima i Hvalospjevom Ane, majke Samuelove.
2. Veliča Izvornik: μεγαλύνει [megalunei] Gramatika: Glagol u prezentu aktiva indikativa, 3. lice jednine; prezent označava trajnu radnju i sadašnje stanje slavljenja, a smještaj glagola na samo čelo izreke daje mu snažan naglasak. Značenje: Doslovno 'čini velikim'; čovjek ne može povećati Božju bit, ali u svojem životu, riječima i zahvalnosti daje Bogu prostor da njegova veličina zasja pred svijetom.
3. duša moja Izvornik: ἡ ψυχή μου [hē psuchē mou] Gramatika: Imenica ženskog roda u nominativu jednine s određenim članom i posvojnom zamjenicom u genitivu. Značenje: U biblijskom i semitskom načinu izražavanja 'moja duša' ne označava samo nematerijalni dio čovjeka odvojen od tijela, nego cjelokupnu životnu stvarnost osobe, njezino najdublje 'ja'.
4. Gospodina Izvornik: τὸν κύριον [ton kurion] Gramatika: Imenica muškog roda u akuzativu jednine s određenim članom, izravni objekt glagola 'veliča'. Značenje: Naziv koji u grčkom Starom zavjetu prevodi sveto Božje ime Jahve; Marija svoju hvalu ne usmjerava na vlastito uzvišenje, nego svu slavu odmah vraća Gospodinu. Imena: - Marija [Μαριάμ (heb. מִרְיָם Mirjam, aram. מַרְיָם Marjam) / Mariam] (osoba) Znači: uzvišena, ljubljena ili gospođa Tvorba: Grčki oblik izravno prenosi hebrejsko ime Mirjam i aramejsko Marjam. Etimologija nije posve sigurna: najčešće se izvodi iz egipatskog korijena 'mry' (ljubljena) ili semitskog korijena 'mrm' / 'mrj' u značenju 'uzvišena' ili 'gospođa', dok ga kasnija pučka tumačenja povezuju s hebrejskim 'mar' (gorčina).
Ovaj uvodni stih poznatog Marijina hvalospjeva (Magnificat) savršeno sažima suštinu njezina odgovora na Božji poziv i milost. Njezino slavljenje ne dolazi tek kao izgovorena riječ s usana, nego izranja iz najdubljeg dijela njezina cjelokupnog bića (duše), što predstavlja vrhunski oblik iskrenog i cjelovitog obožavanja. Teološki gledano, stih ocrtava Marijinu poniznost i ispravno prepoznavanje Božjeg autoriteta. Uporaba glagola 'veliča' u prezentu svjedoči da njezino proslavljanje Boga nije samo prolazna emocija uzrokovana radosnom viješću, već postojano, trajno stanje duha i života potpuno usmjerenog k Stvoritelju.