Početna ›

Luka 1,18 — Evanđelje po Luki

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Grčki tekst: SBLGNT © 2010 SBL i Logos Bible Software, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz

I mnoge će od sinova Izraelovih obratiti k Gospodinu, Bogu njihovu,

i on će ići naprijed pred Njim u duhu i sili Ilijinoj da obrati srca otaca prema djeci i nepokorne u razboritosti pravednih, da pripravi Gospodinu narod pripremljen."

I reče Zaharija anđelu: "Po čemu ću spoznati ovo? Jer ja sam starac, a žena je moja poodmakla u danima svojim."

I odgovori anđeo te mu reče: "Ja sam Gabriel, koji stojim pred Bogom, i poslan sam govoriti ti i navijestiti ti ovu Radosnu vijest;

i evo, bit ćeš nijem i nećeš moći govoriti sve do dana kada se ovo zbude, zato što nisi povjerovao riječima mojim, koje će se ispuniti u svoje vrijeme."

Biblija

I reče Zaharija anđelu: "Po čemu ću spoznati ovo? Jer ja sam starac, a žena je moja poodmakla u danima svojim."

Daničić-Karadžić

I reče Zarija anđelu: po čemu ću ja to poznati? jer sam star i žena je moja vremenita.

Original

Καὶ εἶπεν Ζαχαρίας πρὸς τὸν ἄγγελον· κατὰ τί γνώσομαι τοῦτο; ἐγὼ γάρ εἰμι πρεσβύτης, καὶ ἡ γυνή μου προβεβηκυῖα ἐν ταῖς ἡμέραις αὐτῆς.¶

Izgovor

Kai eipen Zacharias pros ton angelon kata ti gnōsomai touto egō gar eimi presbutēs kai hē gunē mou probebēkuia en tais hēmerais autēs

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"I reče Zaharija prema tome anđelu: Po čemu ću spoznati ovo? Ja naime jesam starac, i ta žena moja poodmakla u tim danima njezinim."

Analiza

1. Po čemu ću spoznati ovo Izvornik: κατὰ τί γνώσομαι τοῦτο [kata ti gnōsomai touto] Gramatika: Prijedlog κατά s akuzativom upitne zamjenice srednjeg roda označava mjerilo ili znak ('po čemu'), a glagol je u futuru indikativa medija, 1. lice jednine, koji označava osobno iskustveno spoznavanje. Značenje: Zaharija traži opipljiv znak i jamstvo za anđelovo obećanje, ponavljajući isto pitanje koje je nekoć postavio Abraham u Post 15,8, ali iz stava sumnje.

2. Ja naime jesam starac Izvornik: ἐγὼ γάρ εἰμι πρεσβύτης [egō gar eimi presbutēs] Gramatika: Naglašena osobna zamjenica u nominativu (ἐγώ) koja u grčkom nije nužna uz glagol, uz uzročnu česticu γάρ. Imenica u nominativu označava čovjeka visoke životne dobi. Značenje: Naglašeno 'ja' stavlja ljudsku biološku nemoć i prirodne granice u prvi plan kao prepreku Božjem obećanju.

3. poodmakla u tim danima njezinim Izvornik: προβεβηκυῖα ἐν ταῖς ἡμέραις αὐτῆς [probebēkuia en tais hēmerais autēs] Gramatika: Particip perfekta aktivnog u nominativu jednine ženskog roda od glagola 'koračati naprijed'. Perfekt izražava sadašnje stanje nastalo dugotrajnim procesom u prošlosti, a izraz je semitizam za duboku starost. Značenje: Doslovno 'ona koja je daleko odmakla u svojim danima', čime se naglašava da je Elizabeta trajno i nepovratno prošla dob u kojoj bi prirodnim putem mogla začeti. Imena: - Zaharija [Ζαχαρίας (heb. זְכַרְיָה Zekharyah) / Zacharias] (osoba) Znači: Jahve se sjetio Tvorba: Grčki oblik hebrejskog imena tvorenog od glagolskog korijena 'zakhar' (sjetiti se, spomenuti se) i skraćenog oblika Božjeg imena 'Jah' (Jahve).

Zaključak

Ovaj stih (Luka 1,18) snažno prikazuje temeljni sukob između ograničene ljudske racionalnosti i nadnaravne božanske objave. Zaharija, usprkos svom visokom svećeničkom redu i dobrom poznavanju starozavjetne povijesti (gdje je Bog već činio slična čuda), dopušta da neumoljive biološke činjenice zasjene njegovu vjeru u Božju svemoć. Njegovo pitanje 'Po čemu ću spoznati ovo?' zahtjev je za ljudskim dokazom i stoji kao oštar kontrast Marijinom kasnijem pitanju koje proizlazi iz vjere i želje za uputom.

Teološki gledano, ovaj redak postavlja scenu za naglašavanje Božjeg suvereniteta. Zaharijina sumnja ne može osujetiti Božji plan; umjesto toga, ona rezultira davanjem znaka koji je istodobno i kazna za nevjeru (Zaharijina nijemost). Luka time poručuje da zora novozavjetnog spasenja nije rezultat ljudskih snaga ili bioloških mogućnosti, već isključivo Božjeg milosnog zahvata koji prkosi prirodnim zakonima i ljudskim ograničenjima.