Zbi se pak, dok on obavljaše svećeničku službu u redu svoje dnevne smjene pred Bogom,
Zbi se pak, dok on obavljaše svećeničku službu u redu svoje dnevne smjene pred Bogom,
da po običaju svećeništva ždrijebom dobi da uđe u Svetište Gospodnje i prinese kâd;
i sve mnoštvo naroda moljaše vani u satu prinošenja kâda.
Ukaza mu se pak anđeo Gospodnji stojeći s desne strane Žrtvenika kâda;
i uznemiri se Zaharija vidjevši ga, i strah pade na njega.
i sve mnoštvo naroda moljaše vani u satu prinošenja kâda.
I sve mnoštvo naroda bijaše napolju i moljaše se Bogu u vrijeme kađenja.
καὶ πᾶν τὸ πλῆθος ἦν τοῦ λαοῦ προσευχόμενον ἔξω τῇ ὥρᾳ τοῦ θυμιάματος.¶
kai pan to plēthos ēn tou laou proseuchomenon exō tēa hōra tou thumiamatos
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I svo ono mnoštvo bijaše onoga naroda moleći vani u onome satu onoga kâda."
1. svo ono mnoštvo ... onoga naroda Izvornik: πᾶν τὸ πλῆθος ... τοῦ λαοῦ [pan to plēthos ... tou laou] Gramatika: Imenica u nominativu jednine srednjeg roda s pridjevom 'sav' i određenim članom, odvojena glagolom od genitiva jednine muškog roda s članom. Značenje: Izraz 'laos' u Lukinu djelu redovito označava Izrael kao Božji izabrani narod Saveza. Njihova okupljenost pokazuje pobožno iščekivanje u kojem narod sudjeluje u bogoslužju.
2. bijaše ... moleći Izvornik: ἦν ... προσευχόμενον [ēn ... proseuchomenon] Gramatika: Opisni (perifrastični) imperfekt sastavljen od glagola 'biti' u imperfektu (3. lice jednine) i participa prezenta medija/pasiva u nominativu jednine srednjeg roda. Značenje: Ova glagolska konstrukcija snažno ističe trajnost i ustrajnost radnje u prošlosti. Dok svećenik unutra prinosi kad, narod je u neprekinutom stanju molitve, što stvara duhovni okvir za anđelovo ukazanje.
3. vani Izvornik: ἔξω [exō] Gramatika: Prilog mjesta koji označava položaj izvan zatvorenog prostora. Značenje: Narod se nalazi u hramskim predvorjima jer u samo Svetište ('naos') smije ući samo svećenik. Ta prostorna odvojenost zorno prikazuje posredničku ulogu starozavjetnog svećeništva između Boga i naroda.
4. u onome satu onoga kâda Izvornik: τῇ ὥρᾳ τοῦ θυμιάματος [tē hōra tou thumiamatos] Gramatika: Dativ jednine ženskog roda s određenim članom u funkciji dativa vremena, praćen genitivom jednine srednjeg roda. Značenje: Odnosi se na točno određeno liturgijsko vrijeme (jutarnje ili večernje žrtve) kada se palio miomirisni tamjan. U biblijskoj simbolici dim tamjana koji se uzdiže prema nebu predstavlja i prati molitve vjernika koje uzlaze Bogu.
Ovaj stih iz Lukinog evanđelja (Lk 1,10) snažno oslikava pobožnost starozavjetnog Izraela neposredno prije rođenja Ivana Krstitelja i zore Novog zavjeta. Kroz sliku cijelog naroda koji ujedinjeno i ustrajno traži Božje lice, Luka postavlja savršenu pozornicu za objavu koja slijedi. Scena idealno povezuje vanjski liturgijski ritual s unutarnjom duhovnom stvarnošću zajednice.
Teološki gledano, stih zorno prikazuje starozavjetno ograničenje pristupa Bogu - narod stoji 'vani', odvojen od Svetišta u kojem jedino svećenik može posredovati. Međutim, sinkronizacija uzdizanja materijalnog kâda unutar Svetišta i duhovne molitve naroda izvana pokazuje duboko iščekivanje otkupljenja. Narod čije se molitve ovdje dižu poput kâda uskoro će doživjeti ispunjenje obećanja u Kristu, koji će raskinuti hramski zastor i omogućiti svima izravan pristup Bogu.