Knjiga Postanka 24

1A Abraham bijaše star, zašao u dane, a Jahve bijaše blagoslovio Abrahama u svemu. 2I reče Abraham sluzi svome, starješini kuće svoje, koji upravljaše svime što mu pripadaše: "Stavi, molim te, ruku svoju pod bedro moje, 3da te zaprisegnem Jahvom, Bogom Nebesa i Bogom Zemlje, da nećeš uzeti ženu sinu mome od kćeri Kanaanaca, u čijoj sredini ja prebivam, 4nego ćeš otići u zemlju moju i u zavičaj moj te uzeti ženu sinu mome Izaku." 5A sluga mu reče: "Možda žena neće htjeti poći za mnom u ovu zemlju; moram li doista vratiti sina tvoga u zemlju iz koje si izašao?" 6A Abraham mu reče: "Čuvaj se da ne vratiš sina moga onamo. 7Jahve, Bog Nebesa, koji me uze iz kuće oca moga i iz zemlje rođenja moga, i koji mi govoraše i koji mi priseže: 'Potomstvu tvome dat ću ovu zemlju', On će poslati anđela Svoga pred tobom, pa ćeš odande uzeti ženu sinu mome. 8A ako žena ne bude htjela poći za tobom, bit ćeš slobodan od ove prisege moje; samo sina moga ne vraćaj onamo." 9Tada sluga stavi ruku svoju pod bedro Abrahama, gospodara svoga, i priseže mu na tu stvar. 10I uze sluga deset deva između deva gospodara svoga i ode, a sve dobro gospodara svoga bijaše u ruci njegovoj; usta dakle i ode u Aram Naharajim, u grad Nahorov. 11I povalja deve na koljena izvan grada kod bunara s vodom u vrijeme večeri, u vrijeme kada izlaze one koje crpe. 12I reče: "Jahve, Bože gospodara moga Abrahama, daj, molim Te, da mi se to danas dogodi, i iskaži Milost gospodaru mome Abrahamu. 13Evo, ja stojim nad izvorom vode, a kćeri ljudi iz grada izlaze crpsti vodu. 14Neka djevojka kojoj kažem: 'Nagni, molim te, vrč svoj da pijem', a ona odgovori: 'Pij, a i deve ću tvoje napojiti', bude ona koju si odredio za slugu Svoga, za Izaka; i po njoj ću spoznati da si iskazao Milost gospodaru mome." 15I bi, prije negoli on završi govoriti, gle, izlazi Rebeka, koja se rodi Betuelu, sinu Milke, žene Nahora, brata Abrahamova, s vrčem svojim na ramenu svome. 16A djevojka bijaše veoma lijepa izgleda, djevica, i muškarac je ne bijaše poznao; ona siđe k izvoru, napuni vrč svoj i uzađe. 17Tada joj sluga potrča ususret i reče: "Daj mi, molim te, da gucnem malo vode iz vrča tvoga." 18A ona reče: "Pij, gospodaru moj!" I požuri te spusti vrč svoj na ruku svoju i napoji ga. 19Kad ga završi pojiti, reče: "I za deve ću tvoje crpsti sve dok ne završe piti." 20Pa požuri i isprazni vrč svoj u pojilo te ponovo otrča k bunaru crpsti, i nacrpe za sve deve njegove. 21A čovjek ju je zapanjeno promatrao, šuteći, da spozna je li Jahve učinio uspješnim put njegov ili nije. 22I bi, kad deve završiše piti, da čovjek uze zlatni prsten za nos – težina mu bijaše beka – i dvije narukvice na ruke njezine, težine deset šekela zlata. 23I reče: "Čija si ti kći? Reci mi, molim te, ima li u kući oca tvoga mjesta za nas da prenoćimo?" 24A ona mu reče: "Ja sam kći Betuela, sina Milke, kojega ona rodi Nahoru." 25I reče mu: "Ima kod nas u izobilju i slame i krme, a i mjesta da se prenoći." 26Tada se čovjek prignu i pokloni se Jahvi, 27pa reče: "Blagoslovljen Jahve, Bog gospodara moga Abrahama, koji nije uskratio Milosti Svoje i Istine Svoje gospodaru mome; mene je na putu Jahve vodio u kuću braće gospodara moga." 28A djevojka otrča i javi kući majke svoje sve te stvari. 29A Rebeka imaše brata kojemu ime bijaše Laban; i potrča Laban van k čovjeku, prema izvoru. 30I bi, kad vidje prsten za nos i narukvice na rukama sestre svoje i kad ču riječi Rebeke, sestre svoje: "Ovako mi je govorio čovjek", da dođe k čovjeku, a gle, on stajaše kod deva uz izvor. 31I reče: "Uđi, blagoslovljeniče Jahvin! Zašto stojiš vani kad sam ja raščistio kuću i mjesto za deve?" 32I uđe čovjek u kuću, a on rastovari deve te dade slame i krme devama, i vode da opere noge njegove i noge ljudi koji bijahu s njim. 33Preda nj bi postavljeno da jede, ali on reče: "Neću jesti dok ne izgovorim riječi svoje." A on reče: "Govori." 34Tada reče: "Ja sam sluga Abrahamov. 35A Jahve je veoma blagoslovio gospodara moga te je postao velik; i dao mu je sitne stoke i goveda, srebra i zlata, slugu i sluškinja, deva i magaraca. 36I rodi Sara, žena gospodara moga, sina gospodaru mome u starosti svojoj, a on mu dade sve što mu pripada. 37I zapriseže me gospodar moj: 'Ne uzimaj ženu sinu mome od kćeri Kanaanaca, u čijoj zemlji ja prebivam, 38nego ćeš otići u kuću oca moga i k rodu mome te uzeti ženu za sina moga.' 39A ja rekoh gospodaru svome: 'Možda žena neće poći za mnom.' 40Nato mi on reče: 'Jahve, pred čijim sam Licem hodio, poslat će anđela Svoga s tobom i učinit će uspješnim put tvoj, pa ćeš uzeti ženu za sina moga iz roda moga i iz kuće oca moga. 41Tada ćeš biti slobodan od kletve moje kada dođeš k rodu mome; pa ako ti je ne daju, bit ćeš slobodan od kletve moje.' 42I dođoh danas k izvoru pa rekoh: 'Jahve, Bože gospodara moga Abrahama, ako doista hoćeš učiniti uspješnim put moj kojim ja idem – 43evo, ja stojim nad izvorom vode; neka djevojka koja izađe crpsti, i kojoj kažem: "Napoji me, molim te, s malo vode iz vrča svoga", 44a ona mi reče: "Pij i ti, a i za deve ću tvoje crpsti", bude žena koju je Jahve odredio za sina gospodara moga.' 45Prije negoli ja završih govoriti u srcu svome, gle, Rebeka izlazi s vrčem svojim na ramenu svome, pa siđe k izvoru i nacrpe; a ja joj rekoh: 'Napoji me, molim te.' 46A ona požuri i spusti vrč svoj sa sebe te reče: 'Pij, a i deve ću tvoje napojiti.' Tako sam pio, a napojila je i deve. 47Tada je upitah i rekoh: 'Čija si ti kći?' A ona reče: 'Kći sam Betuela, sina Nahorova, kojega mu je rodila Milka.' I stavih joj prsten na nos njezin i narukvice na ruke njezine. 48I prignuh se i poklonih se Jahvi, te blagoslovih Jahvu, Boga gospodara moga Abrahama, koji me vodio pravim putem da uzmem kćer brata gospodara moga za sina njegova. 49A sada, ako kanite iskazati milost i vjernost gospodaru mome, recite mi; a ako ne, recite mi, pa ću krenuti nadesno ili nalijevo." 50Nato odgovoriše Laban i Betuel te rekoše: "Od Jahve je izašla ta stvar; ne možemo ti reći ni zlo ni dobro. 51Evo Rebeke pred tobom, uzmi je i idi, pa neka bude žena sinu gospodara tvoga, kao što je govorio Jahve." 52I bi, kad sluga Abrahamov ču riječi njihove, da se pokloni do zemlje Jahvi. 53Tada sluga iznese srebrne predmete i zlatne predmete i odjeću te ih dade Rebeki, a dragocjenosti dade bratu njezinu i majci njezinoj. 54Zatim jedoše i piše, on i ljudi koji bijahu s njim, i prenoćiše; a kad ujutro ustaše, on reče: "Otpustite me k gospodaru mome." 55A brat njezin i majka njezina rekoše: "Neka djevojka ostane s nama nekoliko dana, barem deset, pa neka poslije ide." 56Ali on im reče: "Ne zadržavajte me kad je Jahve učinio uspješnim put moj; otpustite me da idem k gospodaru svome." 57Nato rekoše: "Pozovimo djevojku i upitajmo njezina usta." 58I pozvaše Rebeku pa joj rekoše: "Hoćeš li ići s ovim čovjekom?" A ona reče: "Ići ću." 59Tada otpraviše Rebeku, sestru svoju, i dojilju njezinu, i slugu Abrahamova i ljude njegove. 60I blagosloviše Rebeku te joj rekoše: "Sestro naša, ti postani tisućama desetaka tisuća, i neka potomstvo tvoje zaposjedne vrata mrzitelja svojih!" 61I usta Rebeka i djevojke njezine, pa uzjahaše na deve i odoše za čovjekom; a sluga uze Rebeku i ode. 62A Izak dođe od prilaza Beer Lahaj Roju, jer on prebivaše u zemlji Negeba. 63I izađe Izak razmišljati u polje predvečer, pa podiže oči svoje i vidje, a gle, deve dolaze. 64I podiže Rebeka oči svoje, pa vidje Izaka i pade s deve. 65I reče sluzi: "Tko je onaj čovjek koji hoda u polju nama ususret?" A sluga reče: "On je gospodar moj." Tada ona uze veo i pokri se. 66I ispriča sluga Izaku sve stvari koje učini. 67I uvede je Izak u šator Sare, majke svoje, pa uze Rebeku te mu ona posta ženom, i on je zavoli; i utješi se Izak nakon majke svoje.