I uđe čovjek u kuću, a on rastovari deve te dade slame i krme devama, i vode da opere noge njegove i noge ljudi koji bijahu s njim.
Preda nj bi postavljeno da jede, ali on reče: "Neću jesti dok ne izgovorim riječi svoje." A on reče: "Govori."
Tada reče: "Ja sam sluga Abrahamov.
A Jahve je veoma blagoslovio gospodara moga te je postao velik; i dao mu je sitne stoke i goveda, srebra i zlata, slugu i sluškinja, deva i magaraca.
I rodi Sara, žena gospodara moga, sina gospodaru mome u starosti svojoj, a on mu dade sve što mu pripada.
Tada reče: "Ja sam sluga Abrahamov.
Tada reče: ja sam sluga Avramov.
וַיֹּאמַר עֶבֶד אַבְרָהָם אָנֹֽכִי
va/i.yo.Mar 'E.ved 'av.ra.Ham 'a.No.khi
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I-reče sluga Abrahama ja"
1. I reče Izvornik: וַיֹּאמַר [vayo'mar] Gramatika: Vav konsekutivni uz imperfekt trećeg lica jednine (konjugacija Qal od korijena 'amar). Ovaj gramatički oblik tipičan je za biblijske narativne tekstove, gdje se niz događaja prevodi kao perfekt (prošlo vrijeme). Značenje: Uvodi izravni govor i označava trenutak preuzimanja inicijative u razgovoru. Prikazuje jasan prelazak s putovanja na konkretno djelovanje pred Rebekinom obitelji.
2. sluga Izvornik: עֶבֶד ['eved] Gramatika: Imenica muškog roda u jednini, nalazi se u konstruktnom stanju (status constructus) vežući se s imenom Abraham u neodvojiv genitivni odnos ("sluga od"). Značenje: Pojam 'eved može označavati roba, ali i vrlo pouzdanog upravitelja ili izaslanika (poput ministra kralju). Ovdje označava poslanika koji ima punomoć zastupati interese svog gospodara, potpuno se podređujući misiji.
3. ja Izvornik: אָנֹֽכִי ['anokhiy] Gramatika: Osobna zamjenica prvog lica jednine. U hebrejskom jeziku često služi kao zamjena za glagol 'biti' (koji ne postoji u prezentu), tvoreći jasnu imensku rečenicu ("Ja [sam]"). Značenje: Riječ stoji naglašena na kraju izraza dajući mu težinu. Osoba se identificira isključivo kroz prizmu svoje službe, čak i ne izgovarajući vlastito ime. Imena: - Abraham [אַבְרָהָם / 'avraham] (osoba) Znači: otac mnoštva Tvorba: Ime se jezično tvori od elemenata 'ab' (otac) i korijena 'rhm' za koji se unutar ovog jezičnog konteksta pretpostavlja da znači 'mnoštvo' ili 'buka (ljudi)'. Tekst objašnjava: Postanak 17,5 daje izravno objašnjenje po samom tekstu: ime se daje jer ga je Bog učinio 'ocem mnoštva naroda' (heb. av hamon goyim). Promjena imena: Raniji oblik bio je Abram (אַבְרָם, 'uzvišeni otac', od korijena 'ab' i 'rum' - biti visok, uzvišen). Bog mu mijenja ime kao znak saveza i garancije ispunjenja obećanja o silnom potomstvu.
Ovaj kratki stih iz Postanka 24,34 ključni je trenutak u kojem neimenovani sluga započinje svoju misiju pronalaska žene za Izaka, stigavši pred Labana i Betuela u Haranu. Zapanjujuća je činjenica da sluga (vjerojatno Abrahamov pouzdanik Eliezer Damaščanin) potpuno briše svoj osobni identitet. Ne navodi tko je on osobno, odakle dolazi ili kakav mu je status u društvu; njegov je cjelokupni identitet, svrha i autoritet sažet u pukoj pripadnosti Abrahamu.
Teološki gledano, ovaj stih savršeno opisuje ulogu idealnog poslanika i vjernika pred Bogom. On ne traži vlastitu slavu, već djeluje isključivo kao oruđe svog gospodara. Time se ističe presudna važnost samog saveza: sav autoritet, blagoslov i bogatstvo koje poslanik donosi sa sobom ne proizlaze iz njega samog, već od patrijarha Abrahama s kojim je Bog sklopio vječni savez.