I bijaše sva Zemlja jednoga jezika i istih riječi.
I bijaše sva Zemlja jednoga jezika i istih riječi.
I dogodi se, dok su putovali s istoka, da nađoše ravnicu u zemlji Šinearu i nastaniše se ondje.
Tada rekoše čovjek bližnjemu svome: "Hajde, napravimo opeke i dobro ih ispecimo!" I bijaše im opeka umjesto kamena, a smola im bijaše umjesto žbuke.
I bijaše sva Zemlja jednoga jezika i istih riječi.
A bijaše na cijeloj zemlji jedan jezik i jednake riječi.
וַֽיְהִי כָל הָאָרֶץ שָׂפָה אֶחָת וּדְבָרִים אֲחָדִֽים
va/y.Hi khol- ha./'A.retz sa.Fah 'e.Chat u./de.va.Rim 'a.cha.Dim
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I bi sva zemlja usna jedna i riječi jedne"
1. I bi Izvornik: וַֽיְהִי [vayhiy] Gramatika: Vav-konsekutiv (vav obrtno) s imperfektom trećeg lica jednine muškog roda glagola 'hayah' (biti). Ovaj oblik se u biblijskom hebrejskom tipično koristi za izražavanje prošlog vremena i narativnog niza. Značenje: Označava početak novog narativnog odlomka i povijesnog događaja. Uvodi početnu situaciju koja će biti promijenjena kasnijom Božjom intervencijom.
2. sva zemlja Izvornik: כָל הָאָרֶץ [khal ha'arets] Gramatika: Imenica 'arets' (zemlja) s određenim članom 'ha', ispred koje stoji 'kol' (sav, svaki, sve). Ovdje imenica funkcionira kao metonimija. Značenje: Izraz se odnosi na cjelokupno čovječanstvo, a ne na fizičku zemlju. Naglašava potpuno jedinstvo ljudskog roda u tom trenutku povijesti.
3. usna jedna Izvornik: שָׂפָה אֶחָת [safa 'echat] Gramatika: Imenica ženskog roda 'safa' (usna, obala, rub) uz koju stoji broj 'echad' u ženskom rodu ('echat'). Značenje: U biblijskom idiomu 'usna' stoji kao metafora za jezik i govor. Ovdje ukazuje na univerzalno jezično jedinstvo, gdje su se svi ljudi savršeno i bez prepreka razumjeli.
4. i riječi jedne Izvornik: וּדְבָרִים אֲחָדִֽים [udvariym 'achadiym] Gramatika: Veznik 'vav' (i) spojen s imenicom u množini 'devarim' (riječi, stvari), a prati ih broj 'echad' u množini ('achadim' - jedne, iste, malobrojne). Značenje: Ova fraza proširuje koncept zajedničkog jezika i ukazuje na dublje jedinstvo misli, svrhe i namjera. Ljudi nisu dijelili samo isti vokabular, već i zajedničke ideje koje će uskoro usmjeriti u kolektivnu pobunu.
Ovaj stih (Postanak 11,1) predstavlja kratak, ali snažan uvod u pripovijest o Babilonskoj kuli. Opisuje početno stanje ljudskog roda nakon potopa, karakterizirano potpunim jezičnim, kulturnim i društvenim jedinstvom. Izraz "jedna usna i iste riječi" naglašava savršenu komunikaciju i zajedništvo čovječanstva, koje još uvijek nije bilo podijeljeno jezičnim barijerama ili geografskom disperzijom.
Međutim, u kontekstu šireg biblijskog narativa, to jedinstvo nosi i latentnu opasnost. Umjesto da zajedništvo iskoriste za ispunjenje Božje zapovijedi o naseljavanju cijele zemlje (Postanak 9,1), ljudi će to moćno jedinstvo namjera i misli usmjeriti prema ljudskoj oholosti gradeći grad i kulu. Stih tako postavlja pozornicu za događaje koji slijede, pokazujući da puko ljudsko jedinstvo, kada nije u podložnosti i suglasnosti s Bogom, na kraju vodi u pobunu i razdor.