Početna ›

Postanak 50,1 — Knjiga Postanka

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Hebrejski: WLC (javno vlasništvo); morfologija OSHB, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz
Postanak 50,1

Tada Josip pade na lice oca svojega, pa zaplaka nad njim i poljubi ga.

Postanak 50,2

I zapovjedi Josip slugama svojim, liječnicima, da balzamiraju oca njegova; i balzamiraše liječnici Izraela.

Postanak 50,3

I navrši mu se četrdeset dana, jer se tako navršavaju dani balzamiranih; i oplakivaše ga Egipat sedamdeset dana.

Biblija

Tada Josip pade na lice oca svojega, pa zaplaka nad njim i poljubi ga.

Daničić-Karadžić

Tada Josif pade na lice ocu svojemu, i plaka nad njim cjelujući ga.

Original

וַיִּפֹּל יוֹסֵף עַל פְּנֵי אָבִיו וַיֵּבְךְּ עָלָיו וַיִּשַּׁק לֽוֹ

Izgovor

va/i.yi.Pol yo.Sef 'al- pe.Nei 'a.Vi/v va/i.Ye.vek 'a.La/v va/i.yi.shak- l/o

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"I pade Josip na lice oca svoga i zaplaka nad njim i poljubi ga"

Analiza

1. i pade Izvornik: וַיִּפֹּל [vayipol] Gramatika: Glagol 'naphal' (pasti) u obliku vav konsekutivni s imperfektom (wayyiqtol) u 3. licu jednine. Ovaj oblik izražava narativni slijed, označavajući radnju koja neposredno i logično slijedi u prošlosti. Značenje: Fizička gesta pada označava iznenadnu i preplavljujuću tugu uslijed očeve smrti. U biblijskom kontekstu, to je znak dubokog poštovanja, očaja i potpune predanosti procesu žalovanja.

2. na lice Izvornik: עַל פְּנֵי ['al peney] Gramatika: Prijedlog 'al (na, nad) spojen s imenicom 'panim' (lice) koja je u status constructus (konstruktnom stanju). Imenica 'panim' uvijek se pojavljuje u množini, ali se u ovom kontekstu prevodi u jednini. Značenje: Izraz naglašava iznimnu fizičku bliskost i intimnost između Josipa i preminulog Jakova. Ovaj dodir 'lica uz lice' odražava nježnost i duboku emocionalnu povezanost u trenutku rastanka.

3. i zaplaka Izvornik: וַיֵּבְךְּ [vayevk] Gramatika: Glagol 'bakah' (plakati) u obliku vav konsekutivni s imperfektom (wayyiqtol) u 3. licu jednine. Zadržava isti narativni oblik koji dinamično nastavlja slijed Josipovih reakcija. Značenje: Prikazuje nepatvorenu i snažnu ljudsku emociju boli i gubitka. Iako je Josip moćan vladar Egipta, u ovom trenutku on je isključivo ranjivi, ožalošćeni sin kojemu nije stalo do dvorskog protokola.

4. i poljubi ga Izvornik: וַיִּשַּׁק לֽוֹ [vayishak lo] Gramatika: Glagol 'nashaq' (poljubiti) u wayyiqtol obliku, popraćen prijedlogom 'lamed' (k, prema, za) sa sufiksom za 3. lice jednine ('lo' - doslovno: njemu). Konstrukcija s ovim prijedlogom usmjerava radnju na objekt. Značenje: Poljubac je završni čin ljubavi, praštanja i konačnog ovozemaljskog oproštaja. Time se simbolično i dirljivo zatvara krug njihovog dugog, složenog, ali na kraju potpuno pomirenog odnosa. Imena:

- Josip [יוֹסֵף / yosef] (osoba) Znači: Neka [Bog] doda / Neka umnoži Tvorba: Ime je izvedeno iz hebrejskog korijena 'yasaf' koji znači 'dodati', 'pridodati' ili 'umnožiti'. Vjerojatno se radi o skraćenom obliku teoforskog imena (npr. Josifja) u kojem je božansko ime izostavljeno. Tekst objašnjava: U Postanku 30,23-24 tekst nudi dvostruko objašnjenje temeljeno na igri riječi: Rahela najprije kaže 'Bog je skinuo (asaf) moju sramotu', a zatim mu nadijeva ime Josip (yosef) govoreći 'Neka mi Jahve pridoda (yasaf) još jednoga sina!' Promjena imena: U Postanku 41,45 egipatski faraon mu mijenja ime u 'Safenat Paneah' (najvjerojatnije znači 'Bog govori, on živi'), no u biblijskom tekstu on nakon toga i dalje ostaje primarno nazivan Josip.

Zaključak

Stih iz Postanka 50,1 jedan je od najdirljivijih i emocionalno najiskrenijih trenutaka u patrijahalnim izvještajima, bilježeći neposrednu reakciju Josipa na smrt njegovog oca Jakova (Izraela). Brzi niz od tri uzastopna glagola u narativnom slijedu — padanje na lice, plakanje i ljubljenje — stvara dinamičnu, ali duboko dojmljivu sliku žalosti koja ne poznaje suzdržanost i otkriva svu silinu nakupljenih osjećaja.

Ovaj trenutak je posebno snažan jer prikazuje Josipa, drugog najmoćnijeg čovjeka u golemom egipatskom carstvu, potpuno ogoljenog od njegovog visokog statusa i svedenog jednostavno na ožalošćenog sina. Njegovi spontani postupci izražavaju duboku sinovsku ljubav i potpunost oprosta za sve prošle obiteljske rane. Ovim nježnim oproštajem na dirljiv i konačan način zaokružuje se burna povijest Jakovljeve obitelji i njihovog međusobnog odnosa.