Knjiga Postanka 50

1Tada Josip pade na lice oca svojega, pa zaplaka nad njim i poljubi ga. 2I zapovjedi Josip slugama svojim, liječnicima, da balzamiraju oca njegova; i balzamiraše liječnici Izraela. 3I navrši mu se četrdeset dana, jer se tako navršavaju dani balzamiranih; i oplakivaše ga Egipat sedamdeset dana. 4Kada prođoše dani oplakivanja njegova, progovori Josip domu faraonovu: "Ako sam, molim vas, našao milost u očima vašim, progovorite, molim vas, u uši faraonu: 5Otac me moj prisegnu: 'Evo, ja umirem; u grobu mojemu koji iskopah sebi u zemlji kanaanskoj, ondje me pokopaj.' A sada, neka uzađem, molim, da pokopam oca svojega, pa ću se vratiti." 6A faraon reče: "Uzađi i pokopaj oca svojega, kako te prisegnu." 7I uzađe Josip pokopati oca svojega, a s njim uzađoše sve sluge faraonove, starješine doma njegova i sve starješine zemlje egipatske, 8i sav dom Josipov, i braća njegova, i dom oca njegova; samo nejačad svoju, i stada svoja, i goveda svoja ostaviše u zemlji Gošenu. 9I uzađoše s njim i bojna kola i konjanici, te tabor bijaše veoma velik. 10I dođoše do gumna Atadova, koje je s onu stranu Jordana, te ondje naricahu naricanjem velikim i veoma teškim; i on učini ocu svojemu žalost od sedam dana. 11A stanovnici zemlje, Kanaanci, vidješe žalost na gumnu Atadovu pa rekoše: "Teška je ovo žalost za Egipat." Zato mu prozvaše ime Abel-Misrajim, koji je s onu stranu Jordana. 12I učiniše mu sinovi njegovi onako kako im zapovjedi. 13I odnesoše ga sinovi njegovi u zemlju kanaansku te ga pokopaše u špilji na polju Makpeli, polju koje kupi Abraham za grobni posjed od Efrona Hetita nasuprot Mamri. 14I vrati se Josip u Egipat, on i braća njegova i svi koji su uzašli s njim pokopati oca njegova, pošto je pokopao oca svojega. 15Kada braća Josipova vidješe da je umro otac njihov, rekoše: "Možda će nas Josip zamrziti te nam zacijelo uzvratiti sve zlo koje mu učinismo." 16Stoga poručiše Josipu: "Otac tvoj zapovjedi prije smrti svoje: 17'Ovako recite Josipu: "Ah, oprosti, molim te, prijestup braće svoje i grijeh njihov, jer ti zlo učiniše."' A sada, oprosti, molim te, prijestup slugu Boga oca svojega." I zaplaka Josip dok mu govorahu. 18I odoše također braća njegova te padoše pred njega i rekoše: "Evo nas tebi za sluge." 19A Josip im reče: "Ne bojte se, jer zar sam ja umjesto Boga? 20A vi namisliste zlo protiv mene, ali Bog namisli to na dobro, da učini kao u dan ovaj i sačuva na životu narod mnogi. 21I sada, ne bojte se: ja ću opskrbljivati vas i nejačad vašu." I utješi ih te progovori srcu njihovu. 22I nastani se Josip u Egiptu, on i dom oca njegova; i poživje Josip sto i deset godina. 23I vidje Josip Efrajimu sinove trećega naraštaja; također se sinovi Makira, sina Manašeova, rodiše na koljenima Josipovim. 24Tada Josip reče braći svojoj: "Ja umirem, ali Bog će vas zacijelo pohoditi i izvest će vas iz zemlje ove u zemlju za koju se priseže Abrahamu, Izaku i Jakovu." 25I prisegnu Josip sinove Izraelove: "Bog će vas zacijelo pohoditi, a vi iznesite kosti moje odavde." 26I umrije Josip u dobi od sto i deset godina; i balzamiraše ga te bi položen u kovčeg u Egiptu.