Knjiga Postanka 12

1I reče Jahve Abramu: "Idi iz zemlje svoje, i iz roda svoga, i iz kuće oca svoga, u zemlju koju ću ti Ja pokazati, 2pa ću te učiniti narodom velikim, i blagoslovit ću te, i uzveličat ću ime tvoje, i budi blagoslov! 3I blagoslovit ću one koji te blagoslivljaju, a onoga koji te proklinje proklet ću; i blagoslovit će se u tebi svi rodovi zemlje." 4I ode Abram kao što mu je govorio Jahve, a ode s njim i Lot. A Abramu bijaše sedamdeset i pet godina pri izlasku njegovu iz Harana. 5I uze Abram Saraju, ženu svoju, i Lota, sina brata svoga, i sve imanje njihovo koje bijahu stekli, i duše koje bijahu zadobili u Haranu, pa izađoše da pođu u zemlju kanaansku; i dođoše u zemlju kanaansku. 6I prođe Abram zemljom do mjesta Šekema, do hrasta More; a Kanaanac tada bijaše u zemlji. 7Tada se Jahve ukaza Abramu i reče: "Sjemenu tvome dat ću ovu zemlju." I sagradi ondje žrtvenik Jahvi koji mu se ukazao. 8I premjesti se odande u gorje istočno od Betela i razape šator svoj, te mu Betel bijaše sa zapada, a Aj s istoka; i sagradi ondje žrtvenik Jahvi i zazva Ime Jahvino. 9I krenu Abram, sveudilj putujući prema Negebu. 10A nasta glad u zemlji, pa Abram siđe u Egipat da ondje boravi, jer teška bijaše glad u zemlji. 11I bi, kad se približi da uđe u Egipat, da reče Saraji, ženi svojoj: "Evo, sad znam da si ti žena lijepa izgleda. 12I bit će, kad te vide Egipćani, da će reći: 'Ovo je žena njegova', pa će ubiti mene, a tebe će ostaviti na životu. 13Reci, molim te, da si mi sestra, kako bi mi bilo dobro zbog tebe i kako bi živjela duša moja radi tebe." 14I bi, kad dođe Abram u Egipat, da vidješe Egipćani ženu, kako je ona veoma lijepa. 15I vidješe je knezovi faraonovi te je pohvališe faraonu, i žena bi uzeta u kuću faraonovu. 16A Abramu činjaše dobro zbog nje, te steče sitne stoke i goveda i magaraca, i slugu i sluškinja, i magarica i deva. 17Ali Jahve udari faraona i kuću njegovu udarcima velikim zbog Saraje, žene Abramove. 18Tada faraon pozva Abrama i reče: "Što si mi ovo učinio? Zašto mi nisi kazao da je ona žena tvoja? 19Zašto si rekao: 'Ona mi je sestra', te je uzeh sebi za ženu? A sada, evo žene tvoje; uzmi je i idi!" 20I zapovjedi faraon ljudima za nj, te otpremiše njega i ženu njegovu i sve što bijaše njegovo.