Knjiga Postanka 49

1I pozva Jakov sinove svoje te reče: "Skupite se da vam objavim ono što će vas snaći u posljednjim danima. 2Skupite se i čujte, sinovi Jakovljevi, i poslušajte Izraela, oca svojega! 3Rubene, prvenče moj, ti si snaga moja i početak moći moje, pretek uzvišenosti i pretek snage. 4Nestalan kao voda, nećeš imati prednosti, jer si uzašao na postelju oca svojega; tada si je oskvrnuo – na ležaj moj on uzađe! 5Šimun i Levi su braća, oruđa nasilja mačevi su njihovi. 6U tajnu njihovu neka ne uđe duša moja, u zboru njihovu neka se ne združi slava moja; jer u gnjevu svojem ubiše čovjeka i u samovolji svojoj osakatiše vola. 7Proklet gnjev njihov jer je žestok, i bijes njihov jer je okrutan! Razdijelit ću ih u Jakovu i raspršit ću ih u Izraelu. 8Judo, tebe će hvaliti braća tvoja, ruka je tvoja na šiji neprijatelja tvojih; klanjat će se tebi sinovi oca tvojega. 9Mladunče lavlje je Juda; od plijena si, sine moj, uzišao. Sagnuo se, legao je kao lav i kao lavica — tko će ga podići? 10Neće odstupiti žezlo od Jude ni zakonodavac između nogu njegovih dok ne dođe Šilo, i njemu pripada poslušnost naroda. 11Veže za lozu magare svoje, a za plemenitu lozu mladunče magarice svoje; pere u vinu odjeću svoju i u krvi grožđa haljinu svoju. 12Zagasite su mu oči od vina, a bijeli zubi od mlijeka. 13Zebulun će uz obalu mora prebivati, i on će biti obala brodovima, a bok će njegov biti prema Sidonu. 14Jisakar je koščat magarac koji leži između torova. 15I vidje počivalište da je dobro i zemlju da je ugodna, pa sagnu rame svoje da nosi i postade sluga za tlaku. 16Dan će suditi narodu svojemu kao jedno od plemena Izraelovih. 17Neka bude Dan zmija na putu, ljutica na stazi, koja ujeda pete konja te padne jahač njegov unatrag. 18Spasenje Tvoje čekam, Jahve! 19Gada će četa napasti, a on će napasti petu. 20Od Ašera je masna hrana njegova, a on će davati poslastice kraljevske. 21Naftali je košuta puštena, koji daje riječi ljepote. 22Sin je plodan Josip, sin plodan uz izvor; kćeri koračaju preko zida. 23I zagorčaše mu, i strijeljahu, i zamrziše ga gospodari strijela. 24Ali ostade u čvrstini luk njegov i gipke bijahu mišice ruku njegovih od Ruku Moćnoga Jakovljeva, odande, od Pastira, Kamena Izraelova, 25od Boga oca tvojega — i neka ti pomogne — i Svemogućega — i neka te blagoslovi blagoslovima Nebesa odozgo, blagoslovima bezdana što leži dolje, blagoslovima grudi i utrobe! 26Blagoslovi oca tvojega nadjačali su blagoslove roditelja mojih do granice brežuljaka vječnih; neka budu na glavi Josipovoj i na tjemenu odvojenoga među braćom njegovom. 27Benjamin je vuk koji rastrgava: ujutro će jesti lovinu, a navečer će dijeliti plijen." 28Svi su ovi dvanaest plemena Izraelovih, i ovo je ono što im govoraše otac njihov te ih blagoslovi; svakoga po blagoslovu njegovu blagoslovi. 29I zapovjedi im te im reče: "Ja se pridružujem narodu svojemu; pokopajte me k ocima mojim, u pećinu koja je u polju Efrona Hetita, 30u pećinu koja je u polju Makpeli, koja je nasuprot Mamri u zemlji kanaanskoj, polju koje kupi Abraham od Efrona Hetita za grobni posjed. 31Tamo pokopaše Abrahama i Saru, ženu njegovu; tamo pokopaše Izaka i Rebeku, ženu njegovu, i tamo pokopah Leu. 32Kupnja je polja i pećine koja je u njemu od sinova Hetovih." 33I završi Jakov zapovijedati sinovima svojim, pa skupi noge svoje na postelju, i izdahnu te bi pridružen narodu svojemu.