Početna › Postanak 2
©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Hebrejski: WLC (javno vlasništvo); morfologija OSHB, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Prikaz

Knjiga Postanka 2

1Tako biše dovršeni Nebesa i Zemlja i sva vojska njihova. 2I dovrši Bog u sedmi dan djelo Svoje koje učini, pa počinu u sedmi dan od svega djela Svoga koje učini. 3I blagoslovi Bog sedmi dan i posveti ga, jer u njemu počinu od svega djela Svoga koje Bog stvori da ga učini. 4Ovo su naraštaji Nebesa i Zemlje kad biše stvoreni, u dan kad Jahve Bog učini Zemlju i Nebesa. 5A nikakva poljskoga raslinja još ne bijaše na zemlji i nikakvo poljsko bilje još ne izraste, jer Jahve Bog ne pusti kišu na zemlju i ne bijaše čovjeka da obrađuje tlo, 6nego je para uzlazila iz zemlje i natapala sve tlo. 7Tada Jahve Bog oblikova čovjeka, prah sa zemlje, i udahnu u nosnice njegove dah života, pa čovjek posta živo biće. 8I posadi Jahve Bog vrt u Edenu na istoku, pa stavi onamo čovjeka kojega oblikova. 9I učini Jahve Bog da iz zemlje iznikne svako stablo ugodno za pogled i dobro za hranu, i stablo života usred vrta i stablo spoznaje dobra i zla. 10A rijeka je izlazila iz Edena da natapa vrt, te se odande dijelila i postajala četiri rukavca. 11Ime je jednome Pišon; on obilazi svu zemlju Havilu, gdje je zlato. 12A zlato je one zemlje dobro; ondje je bdelij i kamen oniks. 13A ime je drugoj rijeci Gihon; on obilazi svu zemlju Kuš. 14A ime je trećoj rijeci Tigris, koji teče istočno od Ašura; a četvrta je rijeka Eufrat. 15Tada Jahve Bog uze čovjeka i smjesti ga u vrt Eden da ga obrađuje i da ga čuva. 16I zapovjedi Jahve Bog čovjeku: "Sa svakoga stabla u vrtu slobodno jedi, 17ali sa stabla spoznaje dobra i zla, s njega ne jedi; jer u dan kad s njega budeš jeo, zacijelo ćeš umrijeti." 18I reče Jahve Bog: "Nije dobro da čovjek bude sam; načinit ću mu pomoć kao prema njemu." 19I oblikova Jahve Bog od zemlje svaku poljsku životinju i svaku pticu Nebesa, pa ih dovede k čovjeku da vidi kako će ih nazvati; a kako god čovjek nazva svako živo biće, to mu je ime. 20I nadjenu čovjek imena svoj stoci i pticama Nebesa i svakoj poljskoj zvijeri, ali za čovjeka ne nađe se pomoć kao prema njemu. 21Tada Jahve Bog pusti dubok san na čovjeka te on zaspa, pa uze jedno od njegovih rebara i zatvori tijelo na njegovu mjestu. 22I od rebra koje uze od čovjeka Jahve Bog načini ženu, pa je dovede k čovjeku. 23Tada čovjek reče: "Ovaj put kost od mojih kostiju i tijelo od moga tijela! Ona će se zvati žena, jer je od muškarca uzeta." 24Zbog toga će čovjek ostaviti oca svoga i majku svoju te prionuti uz ženu svoju, i bit će jedno tijelo. 25A bijahu oboje goli, čovjek i žena njegova, i ne stidjahu se.