Knjiga Postanka 18

1I ukaza mu se Jahve kod hrastova Mamre dok on sjeđaše na ulazu u šator za dnevne žege. 2I podiže svoje oči te vidje, a gle: tri čovjeka stoje pred njim. Čim ih vidje, potrča im u susret s ulaza u šator i pokloni se do zemlje. 3I reče: "Gospodine, ako sam, molim te, našao milost u tvojim očima, nemoj, molim te, proći mimo svoga sluge. 4Neka se, molim, uzme malo vode, pa operite svoje noge i naslonite se pod stablo. 5Uzet ću komad kruha, pa okrijepite svoje srce; poslije pođite dalje, jer ste zato navratili k svome sluzi." A oni rekoše: "Učini tako kako si rekao." 6Tada Abraham požuri u šator k Sari pa reče: "Požuri, umijesi tri mjere finoga brašna i načini pogače." 7Potom Abraham potrča k govedima, uze mlado od goveda, meko i dobro, te ga dade momku, a on požuri da ga pripremi. 8I uze maslac i mlijeko i mlado od goveda koje je pripremio, te stavi pred njih; i stajaše uz njih pod stablom dok oni blagovahu. 9I rekoše mu: "Gdje je Sara, tvoja žena?" A on reče: "Evo je u šatoru." 10Tada On reče: "Zacijelo ću se vratiti k tebi dogodine u ovo doba, i gle, tvoja će žena Sara imati sina." A Sara slušaše na ulazu u šator, koji bijaše iza Njega. 11A Abraham i Sara bijahu stari, zašli u dane; u Sare bijaše prestao običaj kao u žena. 12I nasmija se Sara u sebi: "Zar će mi nakon moga uvenuća biti naslada, a moj je gospodar star?" 13Tada Jahve reče Abrahamu: "Zašto se to Sara nasmijala rekavši: 'Zar ću uistinu roditi, a ja sam ostarjela?' 14Zar je Jahvi ikoja stvar preteška? U određeno vrijeme vratit ću se k tebi, dogodine u ovo doba, i Sara će imati sina." 15A Sara poreče: "Nisam se smijala", jer se pobojala. Ali On reče: "Ne, nego si se smijala." 16Tada ljudi ustadoše odande i pogledaše prema Sodomi, a Abraham iđaše s njima da ih isprati. 17A Jahve reče: "Zar da Ja skrivam od Abrahama ono što Ja činim, 18kad će Abraham zacijelo postati velik i moćan narod i u njemu će se blagosloviti svi narodi zemlje? 19Jer Ja sam ga izabrao zato da zapovjedi svojim sinovima i svome domu poslije sebe da čuvaju put Jahvin čineći pravednost i pravdu, kako bi Jahve doveo na Abrahama ono što je o njemu obećao." 20Tada Jahve reče: "Vika iz Sodome i Gomore doista je velika, i njihov je grijeh doista veoma težak. 21Sići ću sada pa ću vidjeti jesu li posve činili prema vapaju koji je do Mene dopro; a ako nisu, znat ću." 22I ljudi se okrenuše odande te odoše prema Sodomi, a Abraham još stajaše pred Jahvom. 23Tada Abraham pristupi i reče: "Zar ćeš doista pogubiti pravednika zajedno s opakim? 24Možda ima pedeset pravednika usred grada; zar ćeš ga doista pogubiti i nećeš oprostiti mjestu radi pedeset pravednika koji su u njegovoj sredini? 25Daleko bilo od Tebe da učiniš takvu stvar, da usmrtiš pravednika s opakim pa da pravedniku bude kao i opakome! Daleko bilo od Tebe! Zar Sudac sve zemlje neće činiti Pravdu?" 26A Jahve reče: "Ako u Sodomi nađem pedeset pravednika usred grada, oprostit ću cijelome mjestu zbog njih." 27Nato Abraham odgovori i reče: "Evo, usudio sam se govoriti Gospodinu, a ja sam prah i pepeo. 28Možda će do pedeset pravednika nedostajati pet; hoćeš li zbog petorice uništiti sav grad?" A On reče: "Neću uništiti ako ondje nađem četrdeset i pet." 29I nastavi Mu još govoriti pa reče: "Možda ih se ondje nađe četrdeset." A On reče: "Neću to učiniti zbog tih četrdeset." 30Tada reče: "Neka se, molim, ne razgnjevi Gospodin ako progovorim: možda ih se ondje nađe trideset." A On reče: "Neću to učiniti ako ih ondje nađem trideset." 31I reče: "Evo, usudio sam se govoriti Gospodinu: možda ih se ondje nađe dvadeset." A On reče: "Neću uništiti zbog tih dvadeset." 32Tada reče: "Neka se, molim, ne razgnjevi Gospodin ako progovorim još samo ovaj put: možda ih se ondje nađe deset." A On reče: "Neću uništiti zbog tih deset." 33I ode Jahve čim završi govoriti Abrahamu, a Abraham se vrati u svoje mjesto.