Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
Knjiga Postanka 43
1A glad bijaše teška u zemlji. 2I dogodi se, kada pojedoše žito koje donesoše iz Egipta, da im reče otac njihov: "Vratite se, kupite nam malo hrane." 3A Juda mu reče: "Čovjek nas zacijelo opomenu: 'Nećete vidjeti lica mojega ako brat vaš ne bude s vama.' 4Ako pošalješ brata našega s nama, sići ćemo i kupit ćemo ti hranu. 5A ako ga ne pošalješ, nećemo sići, jer nam onaj čovjek reče: 'Nećete vidjeti lica mojega ako brat vaš ne bude s vama.'" 6Tada reče Izrael: "Zašto mi učiniste zlo kazavši čovjeku da imate još brata?" 7A oni rekoše: "Čovjek je pomno ispitivao o nama i o rodu našemu: 'Je li otac vaš još živ? Imate li brata?' I mi mu odgovorismo prema tim riječima. Zar smo doista mogli znati da će reći: 'Spustite brata svojega'?" 8Tada Juda reče Izraelu, ocu svojemu: "Pošalji momka sa mnom, pa da ustanemo i pođemo, da živimo i ne umremo, i mi, i ti, i dječica naša. 9Ja ću jamčiti za njega; iz ruke moje tražit ćeš ga. Ako ti ga ne dovedem i ne postavim ga pred tebe, bit ću ti kriv sve dane. 10Jer da nismo oklijevali, doista bismo se već dvaput vratili." 11Tada im reče Izrael, otac njihov: "Ako je dakle tako, učinite ovo: uzmite u posude svoje od najboljih plodova zemlje i snesite čovjeku dar: malo balzama i malo meda, mirodija i smirne, pistacija i badema. 12I dvostruki novac uzmite u ruku svoju, a novac vraćen u otvor vreća vaših vratite u ruci svojoj; možda je to bila pogreška. 13Uzmite i brata svojega, pa ustanite i vratite se k čovjeku. 14A Bog Svemogući neka vam dade milosrđe pred čovjekom, da vam pusti brata vašega drugoga i Benjamina. A ja, kako ostadoh bez djece, ostadoh bez djece." 15Tada ljudi uzeše taj dar, i dvostruko srebra uzeše u ruku svoju, te Benjamina; pa ustaše, siđoše u Egipat i stadoše pred Josipa. 16Kad Josip vidje s njima Benjamina, reče onomu koji bijaše nad kućom njegovom: "Uvedi ljude u kuću, zakolji klanicu i pripremi, jer će ljudi sa mnom jesti u podne." 17I učini čovjek kako reče Josip, te dovede čovjek ljude u kuću Josipovu. 18A ljudi se uplašiše što su dovedeni u kuću Josipovu, pa rekoše: "Zbog novca koji je prvi put vraćen u vrećama našim mi smo dovedeni, da se obori na nas i da nas napadne, te da uzme u roblje nas i magarce naše." 19Zato pristupiše k čovjeku koji bijaše nad kućom Josipovom i progovoriše mu na ulazu u kuću. 20I rekoše: "O, gospodaru moj, doista siđosmo prvi put kupiti hranu. 21A dogodi se, kada dođosmo u prenoćište i otvorismo vreće svoje, gle, novac svakoga bijaše u otvoru vreće njegove, novac naš u punoj težini svojoj; i donijesmo ga natrag u ruci svojoj. 22I drugi novac donijesmo u ruci svojoj da kupimo hranu; ne znamo tko stavi novac naš u vreće naše." 23A on reče: "Mir vama, ne bojte se! Bog vaš i Bog oca vašega dade vam blago u vrećama vašim; novac vaš dođe k meni." Potom izvede k njima Šimuna. 24I uvede čovjek ljude u kuću Josipovu, pa dade vode te opraše noge svoje, i dade krmu magarcima njihovim. 25I pripremiše dar dok ne dođe Josip u podne, jer čuše da će ondje jesti kruh. 26Kada Josip dođe u kuću, donesoše mu u kuću dar koji bijaše u ruci njihovoj i pokloniše mu se do zemlje. 27A on ih upita za mir i reče: "Je li u miru otac vaš stari o kojemu govoraše, je li još živ?" 28Oni odgovoriše: "U miru je sluga tvoj, otac naš; još je živ." I sagnuše se i pokloniše se. 29Tada podiže oči svoje i vidje Benjamina, brata svojega, sina majke svoje, pa reče: "Je li ovo brat vaš najmlađi o kojemu mi govoraste?" I reče: "Bog neka ti se smiluje, sine moj!" 30I požuri se Josip, jer uzkipje milosrđe njegovo prema bratu njegovu, i tražaše gdje bi plakao; pa uđe u sobu i plakaše ondje. 31Potom opra lice svoje i izađe, te se svlada i reče: "Postavite kruh." 32I postaviše njemu napose, a njima napose, i Egipćanima koji blagovahu s njim napose; jer ne mogahu Egipćani jesti kruh s Hebrejima, zato što je to gnusoba Egipćanima. 33I sjedoše pred njim, prvenac prema prvenaštvu svojemu, a najmlađi prema mladosti svojoj; i čuđahu se ljudi jedan drugomu. 34I nosahu im se obroci ispred njega, a obrok Benjaminov bijaše pet puta veći od obroka sviju njih. I pijahu i opiše se s njim.