I uvede čovjek ljude u kuću Josipovu, pa dade vode te opraše noge svoje, i dade krmu magarcima njihovim.
I uvede čovjek ljude u kuću Josipovu, pa dade vode te opraše noge svoje, i dade krmu magarcima njihovim.
I pripremiše dar dok ne dođe Josip u podne, jer čuše da će ondje jesti kruh.
Kada Josip dođe u kuću, donesoše mu u kuću dar koji bijaše u ruci njihovoj i pokloniše mu se do zemlje.
A on ih upita za mir i reče: "Je li u miru otac vaš stari o kojemu govoraše, je li još živ?"
Oni odgovoriše: "U miru je sluga tvoj, otac naš; još je živ." I sagnuše se i pokloniše se.
Kada Josip dođe u kuću, donesoše mu u kuću dar koji bijaše u ruci njihovoj i pokloniše mu se do zemlje.
I kad Josif dođe kući, iznesoše mu dar koji imahu kod sebe, i pokloniše mu se do zemlje.
וַיָּבֹא יוֹסֵף הַבַּיְתָה וַיָּבִיאּוּ לוֹ אֶת הַמִּנְחָה אֲשֶׁר בְּיָדָם הַבָּיְתָה וַיִּשְׁתַּחֲווּ לוֹ אָֽרְצָה
va/i.ya.Vo' yo.Sef ha./Bay.ta/h va/i.ya.Vi'.'u l/o 'et- ha./min.Chah 'a.Sher- be./ya.Da/m ha./Ba.ye.ta/h va/i.yish.ta.cha.vu- l/o 'A.re.tza/h
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I dođe Josip u kuću i donesoše njemu dar koji [bješe] u ruci njihovoj u kuću i pokloniše se njemu do zemlje."
1. I dođe Izvornik: וַיָּבֹא [vayavo'] Gramatika: Qal narativni imperfekt (s konsekutivnim vav) u 3. licu jednine muškog roda od korijena בּוֹא (bo' - doći, ući). Označava prošlu radnju koja dinamično nastavlja tijek događaja. Značenje: Označava odlučujući trenutak Josipovog dolaska na scenu, čime započinje dramatičan i dugo očekivan susret sa zatečenom braćom u njegovoj vlastitoj domeni.
2. u kuću Izvornik: הַבַּיְתָה [habayta] Gramatika: Imenica בַּיִת (bayit - kuća) s određenim članom (ha-) i he-direkcijskim nastavkom (-a) na kraju riječi. Nastavak označava smjer ili kretanje prema nečemu (lokativ). Značenje: Ponavljanje ove riječi dvaput u stihu snažno naglašava prostor; braća ulaze u Josipovu osobnu domenu, podsjećajući da on tu ima potpunu vlast, dok su oni ranjivi stranci.
3. i donesoše Izvornik: וַיָּבִיאּוּ [vayaviy'u] Gramatika: Hifil narativni imperfekt, 3. lice množine od istog korijena בּוֹא (bo' - doći). U Hifilu (kauzativu) ovaj glagol dobiva značenje 'uzrokovati dolazak', odnosno 'donijeti' ili 'dovesti'. Značenje: Tekst elegantno koristi isti glagolski korijen za Josipov 'dolazak' i njihovo 'donošenje' dara, povezujući subjekta vlasti s objektom podložnosti u istom dinamičnom trenutku.
4. dar Izvornik: הַמִּנְחָה [hamincha] Gramatika: Imenica מִנְחָה (mincha) u jednini, s određenim članom (ha-). Riječ se koristi za dar, ponudu, prinos (često Bogu) ili danak. Značenje: U kontekstu dvora, ova riječ označava danak koji podložnici plaćaju vladaru. Dar simbolizira njihovo potpuno priznavanje Josipove vlasti i potpunu ovisnost o njegovoj milosti.
5. i pokloniše se Izvornik: וַיִּשְׁתַּחֲווּ [vayishtachavu] Gramatika: Hištafel narativni imperfekt, 3. lice množine od korijena חָוָה (chavah). Doslovno znači 'baciti se ničice' ili 'pasti licem prema tlu' u znak najdubljeg poštovanja. Značenje: Ovo je teološki i narativni vrhunac stihova: braća posve dobrovoljno ispunjavaju Josipove proročke snove iz djetinjstva zbog kojih su ga nekad i prodali u roblje.
6. do zemlje Izvornik: אָֽרְצָה ['artsa] Gramatika: Imenica אֶרֶץ ('erets - zemlja, tlo) kojoj je dodan he-direkcijski nastavak (-a), dajući joj značenje 'prema zemlji' ili 'do zemlje'. Značenje: Pojačava i upotpunjuje čin klanjanja, naglašavajući potpunu podložnost, strahopoštovanje i poniznost braće koja padaju skroz do tla pred neprepoznatim bratom. Imena:
- Josip [יוֹסֵף / yosef] (osoba) Znači: Neka [Jahve] doda / On dodaje Tvorba: Ime je izvedeno iz glagolskog korijena יָסַף (yasaf), što znači dodati, umnožiti ili povećati. Predstavlja skraćeni teoforični oblik u Hifil konjugaciji trećeg lica jednine. Tekst objašnjava: U Postanku 30:24 Rahela mu daje ime govoreći: 'Neka mi Jahve pridoda (yosef) drugog sina!' (Prethodni stih igra i na korijen 'asaf' - 'Bog je skinuo/uklonio moju sramotu'). Promjena imena: Faraon mu je kasnije promijenio ime u egipatsko Sefnat-Paneah (Postanak 41:45) prilikom njegovog postavljanja za upravitelja Egipta.
Ovaj stih iz Postanka predstavlja dramatični vrhunac i doslovno ispunjenje Josipovih proročkih snova iz djetinjstva, zapisanih u 37. poglavlju. Njegova braća, koja su ga nekoć prodala u roblje iz mržnje i zavisti upravo zbog snova u kojima im on gospodari, sada stoje u njegovoj kući, donose mu danak i doslovno se bacaju ničice do zemlje pred njim. Fizičko donošenje dara i padanje licem do tla naglašavaju potpunu inverziju moći: nekadašnji bespomoćni dječak sada je apsolutni gospodar situacije, a oni su ovisni o njegovoj milosti i hrani.
Susret obiluje dubokom ironijom i teološkim značajem. Čin klanjanja ('vayishtachavu') nije samo izraz strahopoštovanja prema drugom čovjeku u egipatskoj državi, već sudbinsko ostvarenje Božje suverenosti. Tekst nam ukazuje na to da Bog neumoljivo i nevidljivo provodi svoj plan spasenja kroz povijest, koristeći čak i ljudsku zloću, ljubomoru i neznanje kako bi ostvario ono što je davno naumio. Pred tim naumom svi su ljudski pokušaji osujećivanja Božjih obećanja pokazani kao potpuno uzaludni.