A Saraja, žena Abramova, nije mu rađala; no imala je sluškinju Egipćanku, kojoj ime bijaše Hagara.
A Saraja, žena Abramova, nije mu rađala; no imala je sluškinju Egipćanku, kojoj ime bijaše Hagara.
I reče Saraja Abramu: "Evo, molim te, Jahve me zatvorio da ne rađam. Uđi, molim te, k mojoj sluškinji; možda ću se od nje izgraditi." I posluša Abram glas Sarajin.
I uze Saraja, žena Abramova, Hagaru Egipćanku, sluškinju svoju, nakon isteka deset godina Abramova prebivanja u zemlji Kanaan, pa je dade Abramu, mužu svome, za ženu.
A Saraja, žena Abramova, nije mu rađala; no imala je sluškinju Egipćanku, kojoj ime bijaše Hagara.
Ali Sara žena Avramova ne rađaše mu djece. A imaše robinju Misirku, po imenu Agaru.
וְשָׂרַי אֵשֶׁת אַבְרָם לֹא יָלְדָה לוֹ וְלָהּ שִׁפְחָה מִצְרִית וּשְׁמָהּ הָגָֽר
ve./sa.Rai 'E.shet 'av.Ram lo' Yal.dah l/o ve./La/h shif.Chah mitz.Rit u./she.Ma/h ha.Gar
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"A Saraja žena Abramova ne rodi njemu a njoj sluškinja Egipćanka i ime njeno Hagara"
1. žena Izvornik: אֵשֶׁת ['eshet] Gramatika: Imenica u status constructus (veznom stanju) od osnovnog oblika 'isha' (žena). U hebrejskom jeziku vezno stanje označava posjedovanje ili blisku pripadnost. Značenje: Uvodi Saraju ne samo kao osobu, već primarno kroz njezin odnos s Abramom. Njezin identitet i gorući problem neplodnosti izravno se vežu za Božje obećanje dano njezinom mužu.
2. ne rodi Izvornik: לֹא יָלְדָה [lo' yalda] Gramatika: Negacija 'lo' s glagolom 'yalad' (roditi) u Qal perfektu, 3. lice jednine ženskog roda. Perfekt ovdje označava dovršenu radnju ili trajno stanje u prošlosti. Značenje: Ova fraza uspostavlja glavni teološki i ljudski problem poglavlja. Neplodnost matrijarha česta je tema u Postanku koja naglašava da je ispunjenje Božjeg obećanja o potomstvu Njegov čudesni zahvat, a ne rezultat ljudskih mogućnosti.
3. sluškinja Izvornik: שִׁפְחָה [shifcha] Gramatika: Imenica ženskog roda u jednini. Odnosi se specifično na ropkinju ili sluškinju koja pripada gospodarici, a ne gospodaru obitelji. Značenje: Hagarin status kao Sarajine osobne sluškinje pravni je temelj za ono što slijedi. Prema drevnom bliskoistočnom pravu, neplodna gospodarica mogla je dati svoju sluškinju mužu kako bi preko nje dobila zakonito dijete, čime je Saraja pokušala preuzeti kontrolu nad obećanjem. Imena:
- Saraja [שָׂרַי / saray] (osoba) Znači: Kneginja moja Tvorba: Dolazi od semitskog korijena 'sar' (knez, vladar, poglavar) uz dodatak pronominalnog sufiksa za prvo lice jednine ('moja'). Promjena imena: Kasnije joj Bog mijenja ime u Sara (Postanak 17:15), što znači 'Kneginja' u općenitijem i univerzalnijem smislu, naglašavajući njezinu ulogu majke iz koje će poteći cijeli narodi i kraljevi.
- Abram [אַבְרָם / 'avram] (osoba) Znači: Uzvišeni otac Tvorba: Sastoji se od riječi 'av' (otac) i korijena 'rum' (biti visok, uzvišen). Promjena imena: Kasnije mu Bog mijenja ime u Abraham (Postanak 17:5), što sam biblijski tekst tada etimološki objašnjava kao 'otac mnoštva naroda' (povezujući 'av' s riječi 'hamon' - mnoštvo).
- Egipćanka (Egipat) [מִצְרִית / mitsriyt] (narod) Znači: Dvije tjeskobe / Dvije utvrde Tvorba: Kao gentilni pridjev izveden je iz imena Mizraim (מִצְרַיִם). Sufiks '-ajim' označava dual (Gornji i Donji Egipat), dok se korijen 'tsar' prevodi kao usko, tjeskoba ili utvrda.
- Hagara [הָגָר / hagar] (osoba) Znači: Bijeg ili Strankinja (nesigurna etimologija) Tvorba: Etimologija nije do kraja pouzdana. Često se povezuje s arapskim korijenom 'hagara' (pobjeći, napustiti - odakle dolazi riječ hidžra) ili sa semitskom riječi za stranca/došljaka ('ger').
Ovaj stih postavlja narativnu i teološku pozornicu za jednu od najvažnijih epizoda u povijesti patrijarha (Postanak 16). U jednoj rečenici sažete su sve tenzije: dugogodišnja neplodnost koja stoji u očitom kontrastu s Božjim obećanjem o potomstvu, te ljudska reakcija na to čekanje. Budući da Sara ne može roditi, ona se okreće ljudskom i pravnom rješenju tadašnjeg društva.
Prisutnost sluškinje Egipćanke iznimno je znakovita. Hagara je najvjerojatnije stečena tijekom Abramovog ranijeg, problematičnog boravka u Egiptu (Postanak 12). Tako ovaj stih ne samo da opisuje obiteljsku krizu, nego suptilno ukazuje na to kako prošli kompromisi rađaju nove zaplete, istovremeno anticipirajući kasniju puno veću povijesnu dramu između Izraela i Egipta.