I reče Jahve Abramu: "Idi iz zemlje svoje, i iz roda svoga, i iz kuće oca svoga, u zemlju koju ću ti Ja pokazati,
I reče Jahve Abramu: "Idi iz zemlje svoje, i iz roda svoga, i iz kuće oca svoga, u zemlju koju ću ti Ja pokazati,
pa ću te učiniti narodom velikim, i blagoslovit ću te, i uzveličat ću ime tvoje, i budi blagoslov!
I blagoslovit ću one koji te blagoslivljaju, a onoga koji te proklinje proklet ću; i blagoslovit će se u tebi svi rodovi zemlje."
I reče Jahve Abramu: "Idi iz zemlje svoje, i iz roda svoga, i iz kuće oca svoga, u zemlju koju ću ti Ja pokazati,
I reče Gospod Avramu: idi iz zemlje svoje i od roda svojega i iz doma oca svojega u zemlju koju ću ti ja pokazati.
וַיֹּאמֶר יְהוָה אֶל אַבְרָם לֶךְ לְךָ מֵאַרְצְךָ וּמִמּֽוֹלַדְתְּךָ וּמִבֵּית אָבִיךָ אֶל הָאָרֶץ אֲשֶׁר אַרְאֶֽךָּ
va/i.Yo.mer Yah.weh 'el- 'av.Ram lekh- le./Kha me./'ar.tze./Kha u./mi./mo.lad.te./Kha u./mi./Beit 'a.Vi./kha 'el- ha./'A.retz 'a.Sher 'ar.'E./ka
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I reče Jahve k Abramu idi tebi iz zemlje tvoje i iz roda tvoga i iz kuće oca tvoga k zemlji koju pokazat ću ti."
1. I reče Izvornik: וַיֹּאמֶר [vayo'mer] Gramatika: Qal imperfekt 3. lica muškog roda jednine glagola 'amar (reći) uz waw-konsekutivni. Ovaj oblik pretvara imperfekt u prošlo narativno vrijeme. Značenje: Započinje narativni niz i uvodi izravnu Božju objavu. Označava da inicijativa u potpunosti pripada Bogu koji započinje novo poglavlje povijesti spasenja.
2. idi tebi (sebi) Izvornik: לֶךְ לְךָ [lekh lekha] Gramatika: Qal imperativ muškog roda jednine glagola halakh (ići) s prijedlogom le (k/za) i sufiksom 2. lica jednine. Ova konstrukcija naziva se dativus ethicus ili commodi. Značenje: Naglašava duboko osobnu prirodu poziva, pozivajući na odlazak za vlastito dobro. Fraza pojačava intenzitet naredbe koja traži odlučno i potpuno odvajanje od dosadašnjeg života.
3. iz zemlje tvoje Izvornik: מֵאַרְצְךָ [me'artsekha] Gramatika: Prijedlog mi (od/iz) spojen s imenicom 'erets (zemlja) i pronominalnim sufiksom 2. lica jednine. Značenje: Predstavlja prvi u nizu od tri zahtjeva za napuštanjem domovine. Odricanje od teritorijalne pripadnosti znači gubitak temeljnog identiteta i osnovne životne zaštite.
4. i iz roda tvoga Izvornik: וּמִמּֽוֹלַדְתְּךָ [umimoladtekha] Gramatika: Veznik ve (i), prijedlog mi (iz), te imenica moledet (srodstvo, zavičaj, rod) izvedena iz korijena yalad (roditi), sa sufiksom 2. lica jednine. Značenje: Traži napuštanje društvene sigurnosti koju pruža šira obitelj i plemenska zajednica. Predstavlja još dublje zadiranje u čovjekove društvene veze.
5. i iz kuće oca tvoga Izvornik: וּמִבֵּית אָבִיךָ [umibeyt 'aviykha] Gramatika: Imenička sintagma u statičkom konstruktu (status constructus) gdje je 'kuća' (bet) usko vezana uz 'otac tvoj' ('av + sufiks kha). Značenje: Najteži i najintimniji krug odricanja, mjesto najveće prisnosti i zakonskog nasljeđa. Abram se mora potpuno otrgnuti od prošlosti kako bi primio Božju budućnost.
6. koju pokazat ću ti Izvornik: אֲשֶׁר אַרְאֶֽךָּ ['asher 'ar'eka] Gramatika: Odnosna zamjenica 'asher praćena Hifil imperfektom 1. lica jednine glagola ra'ah (vidjeti) sa sufiksom 2. lica jednine. Doslovno 'koju učinit ću da vidiš'. Značenje: Odredište ostaje neimenovano u trenutku poziva, što od Abrama zahtijeva poslušnost na slijepo. Božje obećanje i vodstvo u potpunosti zamjenjuju sve oblike sigurnosti koje on napušta. Imena:
- Jahve [יְהוָה / yehva] (osoba) Znači: Onaj koji jest, Onaj koji uzrokuje postojanje Tvorba: Izvodi se od hebrejskog glagola 'hayah' (biti). U pismu predstavlja sveto i osobno Božje ime koje izražava njegovu aktivnu prisutnost. Tekst objašnjava: U Knjizi Izlaska 3,14 Bog objašnjava svoje ime riječima 'Ja sam koji jesam' ('Ehyeh 'asher 'ehyeh).
- Abram [אַבְרָם / 'avram] (osoba) Znači: Otac je uzvišen Tvorba: Sastoji se od elemenata 'av' (otac) i 'ram' (uzvišen, visok). Ime ukazuje na štovanje boga oca unutar obitelji ili na istaknuto porijeklo samog nositelja. Promjena imena: Kasnije u biblijskom narativu Bog mu mijenja ime u Abraham (אַבְרָהָם), što tekst u Postanku 17,5 tumači i objašnjava kao 'otac mnoštva naroda' ('av hamon goyim).
Stih Postanak 12,1 predstavlja ključnu prekretnicu u biblijskoj povijesti i teologiji. Nakon bavljenja univerzalnom povijesti čovječanstva u prvim poglavljima Postanka, fokus se sada radikalno sužava na jednog čovjeka kroz kojeg će Bog ostvariti plan blagoslova za cijeli svijet. Ovaj prvi Božji govor upućen Abramu sastoji se od izrazito teškog zahtjeva koji traži potpuno odvajanje od svega što čovjeku daje identitet i sigurnost: domovine, šire zajednice i najuže obitelji.
Zapovijed 'idi sebi', usmjerena prema nepoznatom odredištu, postavlja temelj biblijskog shvaćanja vjere. Abramov hod u nepoznato oslanja se isključivo na povjerenje u Božju riječ, bez ikakvih prethodnih opipljivih jamstava i dokaza. Njegov raskid s vlastitom prošlošću omogućuje rađanje nove budućnosti i služi kao arhetipski model svakog duhovnog poziva, stavljajući potpunu poslušnost Bogu ispred svake ljudske proračunatosti i sigurnosti.