I reče Jahve Abramu: "Idi iz zemlje svoje, i iz roda svoga, i iz kuće oca svoga, u zemlju koju ću ti Ja pokazati,
I reče Jahve Abramu: "Idi iz zemlje svoje, i iz roda svoga, i iz kuće oca svoga, u zemlju koju ću ti Ja pokazati,
pa ću te učiniti narodom velikim, i blagoslovit ću te, i uzveličat ću ime tvoje, i budi blagoslov!
I blagoslovit ću one koji te blagoslivljaju, a onoga koji te proklinje proklet ću; i blagoslovit će se u tebi svi rodovi zemlje."
I ode Abram kao što mu je govorio Jahve, a ode s njim i Lot. A Abramu bijaše sedamdeset i pet godina pri izlasku njegovu iz Harana.
pa ću te učiniti narodom velikim, i blagoslovit ću te, i uzveličat ću ime tvoje, i budi blagoslov!
I učiniću od tebe velik narod, i blagosloviću te, i ime tvoje proslaviću, i ti ćeš biti blagoslov.
וְאֶֽעֶשְׂךָ לְגוֹי גָּדוֹל וַאֲבָרֶכְךָ וַאֲגַדְּלָה שְׁמֶךָ וֶהְיֵה בְּרָכָֽה
ve./'e.'es./Kha le./Goy ga.Dol va./'a.Va.rekh./kha va./'a.ga.de.Lah she.Me./kha ve/h.Yeh be.ra.Khah
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I učinit ću te za narod velik i blagoslovit ću te i uzveličat ću ime tvoje i budi blagoslov"
1. I učinit ću te Izvornik: וְאֶֽעֶשְׂךָ [ve'e'eskha] Gramatika: Glagol 'asah (činiti, napraviti) u Qal imperfektu, 1. lice jednine sa sufiksom 2. lica jednine muškog roda i veznikom waw. Izražava Božje izravno, obećano djelovanje. Značenje: Bog preuzima potpunu inicijativu u oblikovanju sudbine primatelja (Abrama). Naglasak je na Božjem suverenom činu stvaranja novog entiteta od samo jednog čovjeka.
2. za narod velik Izvornik: לְגוֹי גָּדוֹל [legoy gadol] Gramatika: Imenica 'goy' (narod, nacija) s prijedlogom 'le' (za, u) i pridjevom 'gadol' (velik). Prijedlog označava smjer radnje ili transformaciju. Značenje: Pojam 'goy' često označava politički, teritorijalni i etnički entitet, za razliku od 'am' (srodnički narod). Bog obećava bezdjetnom čovjeku potomstvo koje će postati značajna i utjecajna nacija.
3. i blagoslovit ću te Izvornik: וַאֲבָרֶכְךָ [va'avarekhkha] Gramatika: Glagol barakh u Piel imperfektu, 1. lice jednine sa sufiksom 2. lica jednine muškog roda. Piel ovdje intenzivira značenje radnje blagoslivljanja. Značenje: Blagoslov u hebrejskom poimanju uključuje životnu snagu, plodnost, uspjeh i trajnu Božju naklonost. To je prijenos božanske vitalnosti i zaštite s Boga na čovjeka.
4. i uzveličat ću Izvornik: וַאֲגַדְּלָה [va'agadela] Gramatika: Glagol gadal u Piel imperfektu s kohortativnim nastavkom '-ah' (koji izražava snažnu namjeru ili odlučnost) i pripojenim veznikom waw. Značenje: Kohortativ ukazuje na posebnu Božju angažiranost i entuzijazam u ovom obećanju. Uzveličanje imena donosi trajan ugled, značaj i povijesnu težinu.
5. ime tvoje Izvornik: שְׁמֶךָ [shemekha] Gramatika: Imenica shem (ime) u jednini sa sufiksom 2. lica jednine muškog roda. Značenje: Ime u drevnom Bliskom istoku predstavlja sami identitet, karakter i autoritet osobe. Ovo je izravni teološki kontrast graditeljima Babilonske kule (Post 11,4) koji su htjeli sami sebi steći ime, dok ga ovdje Bog daje kao nezasluženi dar.
6. i budi Izvornik: וֶהְיֵה [vehye] Gramatika: Glagol hayah (biti) u Qal imperativu, 2. lice jednine muškog roda. Iako ima oblik zapovijedi, u ovom kontekstu funkcionira i kao posljedično obećanje i kao nalog. Značenje: Predstavlja prijelaz iz pasivnog primanja Božjih darova u aktivno stanje služenja. Izabrani pojedinac dobiva konkretnu svrhu svog postojanja.
7. blagoslov Izvornik: בְּרָכָֽה [berakha] Gramatika: Imenica ženskog roda u apsolutnom stanju. Značenje: Ovo je vrhunac stiha i središte Božjeg nauma. Čovjek ne prima blagoslov samo da bi ga zadržao za sebe, nego i da bi sam postao utjelovljenje i provodnik blagoslova za druge ljude.
Ovaj stih (Postanak 12,2) predstavlja srce Abrahamovog saveza i prekretnicu u biblijskoj povijesti spasenja. Bog uspostavlja osobni odnos s jednim čovjekom, dajući mu trostruko obećanje: veliko potomstvo (narod), božansku naklonost (blagoslov) i trajan ugled (veliko ime). Ta obećanja izravno odgovaraju na i rješavaju temeljnu ljudsku tjeskobu, ambiciju i potrebu za sigurnošću koja je slikovito prikazana u priči o Babilonskoj kuli u prethodnom poglavlju Knjige Postanka, gdje su ljudi te stvari pokušali oteti vlastitim snagama.
Međutim, ključni i najvažniji element nalazi se na samom kraju stiha u imperativu 'budi blagoslov'. Božji plan spašavanja svijeta ne staje na pojedincu; izabranje i odvajanje jednog čovjeka (i kasnije jednog naroda) isključivo je u službi univerzalne svrhe. Bog blagoslivlja Abrama kako bi preko njega blagoslovio cijelo čovječanstvo, uspostavljajući time temeljni biblijski princip po kojem je Božji dar ujedno i poziv te odgovornost prema bližnjima.