pa ću te učiniti narodom velikim, i blagoslovit ću te, i uzveličat ću ime tvoje, i budi blagoslov!
pa ću te učiniti narodom velikim, i blagoslovit ću te, i uzveličat ću ime tvoje, i budi blagoslov!
I blagoslovit ću one koji te blagoslivljaju, a onoga koji te proklinje proklet ću; i blagoslovit će se u tebi svi rodovi zemlje."
I ode Abram kao što mu je govorio Jahve, a ode s njim i Lot. A Abramu bijaše sedamdeset i pet godina pri izlasku njegovu iz Harana.
I uze Abram Saraju, ženu svoju, i Lota, sina brata svoga, i sve imanje njihovo koje bijahu stekli, i duše koje bijahu zadobili u Haranu, pa izađoše da pođu u zemlju kanaansku; i dođoše u zemlju kanaansku.
I prođe Abram zemljom do mjesta Šekema, do hrasta More; a Kanaanac tada bijaše u zemlji.
I ode Abram kao što mu je govorio Jahve, a ode s njim i Lot. A Abramu bijaše sedamdeset i pet godina pri izlasku njegovu iz Harana.
Tada pođe Avram, kao što mu kaza Gospod, i s njim pođe Lot. A bješe Avramu sedamdeset i pet godina kad pođe iz Harana.
וַיֵּלֶךְ אַבְרָם כַּאֲשֶׁר דִּבֶּר אֵלָיו יְהוָה וַיֵּלֶךְ אִתּוֹ לוֹט וְאַבְרָם בֶּן חָמֵשׁ שָׁנִים וְשִׁבְעִים שָׁנָה בְּצֵאתוֹ מֵחָרָֽן
va/i.Ye.lekh 'av.Ram ka./'a.Sher di.Ber 'e.La/v Yah.weh va/i.Ye.lekh 'i.T/o Lot ve./'av.Ram ben- cha.Mesh sha.Nim ve./shiv.'Im sha.Nah be./tze.T/o me./cha.Ran
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I ode Abram kao što govoraše njemu Jahve i ode s njim Lot, a Abram sin pet godina i sedamdeset godina pri izlasku njegovom iz Harana."
1. I ode Izvornik: וַיֵּלֶךְ [vayelekh] Gramatika: Glagol 'halakh' (ići, hodati) u obliku 'wayyiqtol' (Qal imperfekt s konsekutivnim vavom), 3. lice jednine muškog roda. Označava neprekinutu radnju u prošlosti koja logično i neposredno slijedi iz prethodnog narativa. Značenje: Odražava trenutnu, brzu i bezuvjetnu poslušnost na Božji poziv opisan u prethodnim stihovima. Radnja hodanja sugerira početak fizičkog i dubokog duhovnog putovanja povjerenja.
2. kao što govoraše njemu Izvornik: כַּאֲשֶׁר דִּבֶּר אֵלָיו [ka'asher diber 'elayv] Gramatika: Prijedlog 'ka' (kao) spojen s odnosnom zamjenicom 'asher' (što) uvodi komparativnu klauzu. Glagol 'davar' (govoriti) je u Piel perfektu, naglašavajući snagu i ozbiljnost božanske objave. Značenje: Naglašava točno i potpuno ispunjenje Božje zapovijedi u Abramovim djelima. Njegov put nije samovoljan, već usko i precizno usklađen s božanskom direktivom.
3. pri izlasku njegovom Izvornik: בְּצֵאתוֹ [betse'to] Gramatika: Prijedlog 'be' (u, pri) spojen s infinitivom konstruktnim glagola 'yatsa'' (izaći) i pronominalnim sufiksom 3. lica jednine (njegov). Gramatički oblik služi za izražavanje vremenske radnje ili okolnosti. Značenje: Ukazuje na presudan trenutak napuštanja starog identiteta, obitelji i domovine radi novog saveza. Motiv 'izlaska' središnji je teološki koncept u Bibliji, a ovdje postavlja temelj za sva kasnija biblijska hodočašća. Imena: - Abram [אַבְרָם / 'avram] (osoba) Znači: Uzvišeni otac ili Otac je uzvišen Tvorba: Sastavljeno od 'av' (otac) i korijena 'rum' (biti visok, uzvišen). Ime vjerojatno označava da je božanstvo (otac) uzvišeno, ili se odnosi na čast samog praoca. Promjena imena: U Postanku 17,5 Bog mu mijenja ime u Abraham (אַבְרָהָם), objašnjavajući ga kao 'otac mnoštva naroda' (od 'av' + 'hamon'), kako bi potvrdio savez o brojnom potomstvu.
- Jahve [יְהוָה / yehva] (osoba) Znači: Onaj koji jest, ili Onaj koji uzrokuje postojanje Tvorba: Tetragramaton izveden iz korijena glagola 'hayah' (biti, postojati), odnosno arhaičnog 'havah'. Etimologija ukazuje na aktivnu, spasonosnu prisutnost Boga koji je stalan i samodostatan. Tekst objašnjava: U Izlasku 3,14 Bog Mojsiju tumači svoje ime frazom 'Ehjeh ašer ehjeh' (Ja sam koji jesam).
- Lot [לוֹט / lot] (osoba) Znači: Pokrov, Zastor ili Skriven Tvorba: Izvedeno od hebrejskog korijena 'lut', što znači pokriti, omotati ili sakriti. Etimologija sugerira nejasnoću ili prikrivenost.
- Haran [חָרָן / charan] (grad) Znači: Cesta, Raskršće ili Put Tvorba: Najvjerojatnije izvedeno iz akadskog pojma 'ḫarrānu' (cesta, put, karavana), što savršeno odgovara statusu ovog grada kao velikog sjecišta trgovačkih puteva starog Istoka.
Postanak 12,4 predstavlja prijelomni trenutak u biblijskoj povijesti spasenja, bilježeći prelazak s Božjeg poziva na čovjekov čin vjere i poslušnosti. Abramov odlazak nije opterećen sumnjama, oklijevanjem ili propitkivanjem, već se radnja izražava kratkom, izravnom potvrdom: 'I ode Abram'. Njegova djela savršeno zrcale i prate božansku direktivu, pokazujući kako se istinska vjera nužno utjelovljuje kroz akciju, pokret i spremnost na ostavljanje poznatoga.
Detalj o Abramovih sedamdeset i pet godina dodatno potencira težinu ovoga koraka. U životnoj dobi kada su komfor, sigurnost i domovina najvažniji, Abram poduzima radikalan i po ljudskim mjerilima nelogičan 'izlazak' iz Harana. Ovaj stih zato postaje prototip teološkog obrasca 'poziva i odaziva', ostajući trajan simbol u Bibliji koji ilustrira zahtjevnost oslanjanja isključivo na Božje obećanje umjesto na dotadašnja životna uporišta.