I ode Abram kao što mu je govorio Jahve, a ode s njim i Lot. A Abramu bijaše sedamdeset i pet godina pri izlasku njegovu iz Harana.
I uze Abram Saraju, ženu svoju, i Lota, sina brata svoga, i sve imanje njihovo koje bijahu stekli, i duše koje bijahu zadobili u Haranu, pa izađoše da pođu u zemlju kanaansku; i dođoše u zemlju kanaansku.
I prođe Abram zemljom do mjesta Šekema, do hrasta More; a Kanaanac tada bijaše u zemlji.
Tada se Jahve ukaza Abramu i reče: "Sjemenu tvome dat ću ovu zemlju." I sagradi ondje žrtvenik Jahvi koji mu se ukazao.
I premjesti se odande u gorje istočno od Betela i razape šator svoj, te mu Betel bijaše sa zapada, a Aj s istoka; i sagradi ondje žrtvenik Jahvi i zazva Ime Jahvino.
I prođe Abram zemljom do mjesta Šekema, do hrasta More; a Kanaanac tada bijaše u zemlji.
I prođe Avram tu zemlju do mjesta Sihema i do ravnice Moreške; a bijahu tada Hananeji u toj zemlji.
וַיַּעֲבֹר אַבְרָם בָּאָרֶץ עַד מְקוֹם שְׁכֶם עַד אֵלוֹן מוֹרֶה וְהַֽכְּנַעֲנִי אָז בָּאָֽרֶץ
va/i.ya.'a.Vor 'av.Ram ba./'A.retz 'ad me.Kom she.Khem 'ad 'e.Lon mo.Reh ve./ha./ke.na.'a.Ni 'az ba./'A.retz
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I prođe Abram u zemlji do mjesta Šekem, do hrasta More, a Kanaanac tada u zemlji."
1. I prođe Izvornik: וַיַּעֲבֹר [vaya'avor] Gramatika: Glagol iz korijena עבר (avar) u Qal narativnom obliku (wayyiqtol), 3. lice jednine muškog roda. Označava kontinuiranu radnju u prošlosti i doslovno znači prelaziti ili prolaziti kroz. Značenje: Označava Abramovo stupanje u Obećanu zemlju i prolaženje kroz nju kao čin simboličnog preuzimanja posjeda. Zanimljivo je da je isti korijen kasnije temelj za riječ 'Hebrej' (onaj koji je prešao).
2. mjesta Izvornik: מְקוֹם [mekom] Gramatika: Imenica maqom u konstruktnom (vezanom) stanju s idućom riječi. Doslovno označava mjesto stajanja. Značenje: U biblijskom i drevnom bliskoistočnom kontekstu, 'mjesto' (maqom) često nije samo obična geografska lokacija, već svetište ili kultno mjesto gdje se susreće božanstvo i gdje se vrši bogoštovlje.
3. hrasta Izvornik: אֵלוֹן ['elon] Gramatika: Imenica jednine muškog roda. Često se prevodi kao hrast, terebinta ili općenito kao 'veliko drvo'. Značenje: Velika, istaknuta stabla služila su u antici kao prirodni orijentiri, mjesta okupljanja i vrlo često kultna središta. Abram se zaustavlja kod drveta koje je vjerojatno već imalo religijsko značenje domicilnom stanovništvu.
4. More Izvornik: מוֹרֶה [more] Gramatika: Particip aktivni Hiphil konjugacije od korijena ירה (yarah - bacati, pokazivati, poučavati). Značenje: Riječ doslovno znači 'učitelj' ili 'onaj koji daje upute/orakul'. Izraz 'hrast More' tako označava 'hrast učitelja' ili 'hrast proročišta', mjesto gdje su se tražile božanske upute.
5. a Kanaanac tada u zemlji Izvornik: וְהַֽכְּנַעֲנִי אָז בָּאָֽרֶץ [vehakena'aniy 'az ba'arets] Gramatika: Imenička rečenica koja služi kao okolnost ili umetnuta opaska. Započinje veznikom 'waw' (i/a) te određenom imenicom s članom. Značenje: Ova rečenica stvara teološku i narativnu napetost u tekstu. Bog obećava zemlju Abramu, no ona nije prazna nego je snažno nastanjena Kanaancima, čime se naglašava potreba za potpunom Abramovom vjerom. Imena: - Abram [אַבְרָם / 'avram] (osoba) Znači: uzvišeni otac Tvorba: Sastavljeno od hebrejskih riječi 'av (otac) i ram (uzvišen, visok). Promjena imena: Kasnije mu Bog mijenja ime u Abraham (אַבְרָהָם - 'otac mnoštva'), što sami tekst objašnjava novim savezom i Božjim obećanjem brojnog potomstva i naroda (Postanak 17,5).
- Šekem [שְׁכֶם / shekhem] (grad) Znači: rame ili leđa Tvorba: Naziv najvjerojatnije dolazi od topografskog položaja grada koji se nalazio na prijevoju (poput ramena) između gora Ebal i Gerizim.
- Kanaanac [כְּנַעֲנִי / kena'aniy] (narod) Znači: trgovac ili purpur Tvorba: Etimologija je nesigurna; naziv vjerojatno dolazi od hurijske riječi 'kinahhu' što znači crveni purpur (koji je bio glavni izvozni proizvod regije) ili od semitskog korijena za 'nizinu' i 'podložnost'.
Ovaj stih (Postanak 12,6) označava ključni i prijelomni trenutak u biblijskoj povijesti: Abramov stvarni ulazak u Obećanu zemlju. Putujući od sjevera prema jugu, Abram se zaustavlja kod Šekema, kod 'hrasta More' (hrasta proročišta). Time Abram dolazi na mjesto koje je već imalo kultno značenje za lokalno stanovništvo, ali on ga svojim prisustvom (i žrtvenikom koji gradi u sljedećem stihu) posvećuje pravom Bogu. Njegov prolazak kroz zemlju funkcionira kao pravni i proročki čin obilaženja i simboličkog preuzimanja prostora koji mu je obećan.
Završna opaska, 'a Kanaanac bijaše tada u zemlji', ključna je za razumijevanje dinamike vjere u priči o patrijarsima. Obećanje zemlje dano je u potpunom kontrastu s realnošću - zemlja nije bila prazna i spremna za preuzimanje, već zauzeta moćnim, ukorijenjenim i graditeljski naprednim narodom. Abramovo putovanje stoga nije samo fizičko preseljenje iz Mezopotamije, već dubok test povjerenja u Božje obećanje usprkos velikim i očitim preprekama.