I uze Abram Saraju, ženu svoju, i Lota, sina brata svoga, i sve imanje njihovo koje bijahu stekli, i duše koje bijahu zadobili u Haranu, pa izađoše da pođu u zemlju kanaansku; i dođoše u zemlju kanaansku.
I uze Abram Saraju, ženu svoju, i Lota, sina brata svoga, i sve imanje njihovo koje bijahu stekli, i duše koje bijahu zadobili u Haranu, pa izađoše da pođu u zemlju kanaansku; i dođoše u zemlju kanaansku.
I prođe Abram zemljom do mjesta Šekema, do hrasta More; a Kanaanac tada bijaše u zemlji.
Tada se Jahve ukaza Abramu i reče: "Sjemenu tvome dat ću ovu zemlju." I sagradi ondje žrtvenik Jahvi koji mu se ukazao.
I premjesti se odande u gorje istočno od Betela i razape šator svoj, te mu Betel bijaše sa zapada, a Aj s istoka; i sagradi ondje žrtvenik Jahvi i zazva Ime Jahvino.
I krenu Abram, sveudilj putujući prema Negebu.
Tada se Jahve ukaza Abramu i reče: "Sjemenu tvome dat ću ovu zemlju." I sagradi ondje žrtvenik Jahvi koji mu se ukazao.
I javi se Gospod Avramu i reče: tvojemu sjemenu daću zemlju ovu. I Avram načini ondje žrtvenik Gospodu, koji mu se javio.
וַיֵּרָא יְהוָה אֶל אַבְרָם וַיֹּאמֶר לְזַרְעֲךָ אֶתֵּן אֶת הָאָרֶץ הַזֹּאת וַיִּבֶן שָׁם מִזְבֵּחַ לַיהוָה הַנִּרְאֶה אֵלָֽיו
va/i.ye.Ra' Yah.weh 'el- 'av.Ram va/i.Yo.mer le./Zar.'a./kha 'e.Ten 'et- ha./'A.retz ha./Zot va/i.Yi.ven sham miz.Be.ach la./Yah.weh ha./nir.'Eh 'e.La/v
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I ukaza se Jahve k Abramu i reče: sjemenu tvome dat ću ovu zemlju; i sagradi tamo žrtvenik Jahvi koji se ukazao njemu."
1. i ukaza se Izvornik: וַיֵּרָא [vayera'] Gramatika: Glagol ra'a (vidjeti) u nifal (pasivno-povratnom) obliku s vav konsekutivnim imperfektom, što prevodimo u prošlom vremenu (ukaza se, pokaza se). Značenje: Označava božansku inicijativu u otkrivanju (teofaniju). Bog nije jednostavno zatečen ili viđen, već On sam aktivno odlučuje postati vidljiv i prisutan čovjeku.
2. sjemenu tvome Izvornik: לְזַרְעֲךָ [lezar'akha] Gramatika: Imenica zera' (sjeme, potomstvo) uz prijedlog l (k, za) i pronominalni sufiks drugog lica jednine muškog roda. Značenje: Uvodi ključno obećanje potomstva koje će naslijediti blagoslov. Pojam 'sjeme' nosi veliku teološku težinu jer označava ne samo neposrednog potomka, već cjelokupan budući narod.
3. dat ću Izvornik: אֶתֵּן ['eten] Gramatika: Glagol natan (dati) u qal imperfektu, prvo lice jednine. Značenje: Izražava božansko jamstvo darivanja zemlje. Zemlja nije nešto što Abram osvaja vlastitom silom, već isključivi dar suverene Božje milosti koji stoji kao temelj biblijskog saveza.
4. i sagradi Izvornik: וַיִּבֶן [vayiven] Gramatika: Glagol bana (graditi) u qal obliku s vav konsekutivnim imperfektom. Značenje: Predstavlja Abramov aktivan odgovor vjere i štovanja na Božje otkrivenje. Gradnjom on sveti prostor i simbolično prisvaja zemlju za Boga prije nego što je ona fizički zaposjednuta.
5. žrtvenik Izvornik: מִזְבֵּחַ [mizbecha] Gramatika: Imenica muškog roda izvedena od glagolskog korijena zavach (klati, žrtvovati). Značenje: Središte bogoštovlja i znak posvećenja prostora. Žrtvenik obilježava mjesto susreta između svetog Boga i čovjeka te ostaje trajno svjedočanstvo Božjeg obećanja u nepoznatoj zemlji. Imena:
- Jahve [יְהוָה / yehva] (ostalo) Znači: Onaj koji jest / Onaj koji uzrokuje postojanje Tvorba: Tetragramaton povezan s hebrejskim glagolskim korijenom hava ili haya (biti), najvjerojatnije u kauzativnom obliku. Tekst objašnjava: U Izlasku 3,14 Bog izravno objašnjava svoje ime riječima 'Ja sam koji jesam' (ehyeh asher ehyeh).
- Abram [אַבְרָם / 'avram] (osoba) Znači: Uzvišeni otac / Otac je uzvišen Tvorba: Složenica nastala spajanjem riječi 'av (otac) i ram (uzvišen). Promjena imena: U Postanku 17,5 ime mu je promijenjeno u Abraham, što biblijski tekst tumači kao 'otac mnoštva (naroda)' jer zvuči slično hebrejskom izrazu 'av hamon'.
Ovaj stih (Postanak 12,7) predstavlja prijelomni trenutak u biblijskoj povijesti jer bilježi prvu izravnu teofaniju (Božje ukazanje) Abramu nakon dolaska u obećanu zemlju. Temelj stiha je dvostruko božansko obećanje: dar zemlje i dar potomstva, čime Bog inicira ispunjenje svog nauma spasenja kroz jedan specifičan narod.
Abramov odgovor na Božje obećanje i Njegovu prisutnost nije verbalan, već praktičan i bogoštovan – on gradi žrtvenik. Taj čin gradnje žrtvenika usred kanaanske zemlje simboličko je očitovanje duboke vjere u obećanje koje se tek treba ostvariti. Stih savršeno sažima teološku dinamiku biblijskog saveza: Bog se suvereno objavljuje i obećava, a čovjek odgovara predanom vjerom i štovanjem.