Josip se ne mogaše više suzdržati pred svima koji stajahu uz njega, pa povika: "Izvedite svakoga čovjeka od mene!" I nitko ne ostade uz njega dok se Josip obznanjivaše braći svojoj.
Josip se ne mogaše više suzdržati pred svima koji stajahu uz njega, pa povika: "Izvedite svakoga čovjeka od mene!" I nitko ne ostade uz njega dok se Josip obznanjivaše braći svojoj.
Tada pusti glas svoj u plaču, te čuše Egipćani i ču dom faraonov.
I reče Josip braći svojoj: "Ja sam Josip! Je li otac moj još živ?" A braća mu ne mogoše odgovoriti jer se prestraviše pred licem njegovim.
Josip se ne mogaše više suzdržati pred svima koji stajahu uz njega, pa povika: "Izvedite svakoga čovjeka od mene!" I nitko ne ostade uz njega dok se Josip obznanjivaše braći svojoj.
Tada Josif ne mogući se uzdržati pred ostalima koji stajahu oko njega, povika: izađite svi napolje. Tako ne osta niko kod njega kad se Josif pokaza braći svojoj.
וְלֹֽא יָכֹל יוֹסֵף לְהִתְאַפֵּק לְכֹל הַנִּצָּבִים עָלָיו וַיִּקְרָא הוֹצִיאוּ כָל אִישׁ מֵעָלָי וְלֹא עָמַד אִישׁ אִתּוֹ בְּהִתְוַדַּע יוֹסֵף אֶל אֶחָֽיו
ve./lo'- ya.Khol yo.Sef le./hit.'a.Pek le./Khol ha./ni.tza.Vim 'a.La/v va/i.yik.Ra' ho.Tzi.'u khol- 'ish me./'a.La/i ve./lo'- 'A.mad 'ish 'i.T/o be./hit.va.Da' yo.Sef 'el- 'e.Cha/v
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I ne mogaše Josip suzdržati se pred svim stojećima uz njega, i povika: Izvedite svakoga čovjeka od mene! I ne stajaše čovjek s njim u obznanjivanju Josipa prema braći svojoj."
1. suzdržati se Izvornik: לְהִתְאַפֵּק [lehit'apek] Gramatika: Hitpael infinitiv od korijena אָפַק (afak). Oblik hitpaela izražava povratnu, refleksivnu radnju te ukazuje na silovit unutarnji napor svladavanja samoga sebe. Značenje: Označava krajnji napor volje da se zadrži kontrola nad snažnim emocijama. Prikazuje trenutak u kojem Josip više ne može skrivati svoju bol i ljubav, popuštajući pod teretom suosjećanja prema braći.
2. stojećima Izvornik: הַנִּצָּבִים [hanitsaviym] Gramatika: Nifal particip muškog roda u množini, s određenim članom, od korijena נָצַב (natsav) - stajati, biti postavljen. Značenje: Odnosi se na egipatske dvorjane i tjelohranitelje koji su službeno bili raspoređeni oko Josipa. Njihova prisutnost naglašava njegov visoki politički autoritet koji on svjesno miče iz fokusa.
3. izvedite Izvornik: הוֹצִיאוּ [hotsiy'u] Gramatika: Hifil imperativ množine od korijena יָצָא (yatsa) - izaći. Hifil ovdje funkcionira kao kauzativna (uzročna) konjugacija koja znači 'učinite da izađu'. Značenje: Josip koristi svoj autoritativni zapovjedni ton kako bi udaljio strance iz prostorije. Njegov cilj je stvoriti siguran, intiman prostor za pomirenje, štiteći braću od sramote i nerazumijevanja Egipćana.
4. u obznanjivanju Izvornik: בְּהִתְוַדַּע [behitvada'] Gramatika: Hitpael infinitiv konstrukt od korijena יָדַע (yada - znati), s prijedlogom 'bet' (u/pri). Hitpael konjugacija ovdje nosi značenje 'učiniti se poznatim' ili 'otkriti se'. Značenje: Ovo je teološki i narativni vrhunac u kojem Josip doslovno i figurativno skida masku tuđinskog vladara. Čin otkrivanja vraća mu identitet brata te omogućuje konačno pomirenje i iscjeljenje raskinutih obiteljskih veza. Imena:
- Josip [יוֹסֵף / yosef] (osoba) Znači: Neka (Bog) doda / Koji dodaje Tvorba: Ime je izvedeno iz hebrejskog glagolskog korijena יָסַף (yasaf), što znači 'dodati' ili 'umnožiti'. Uobičajeno se tumači kao jussiv (oblik sa željnim značenjem) unutar skraćenog teoforičkog imena. Tekst objašnjava: U Postanku 30,24 Rahela mu daje ime govoreći: 'Neka mi Jahve doda (yosef) drugog sina!' U prethodnom stihu (23) rođenje je također povezano uz slično zvučeći korijen 'asaf' (oduzeti), kada Rahela kaže: 'Bog je oduzeo moju sramotu.' Promjena imena: Faraon mu je ranije (Post 41,45) dao egipatsko ime Safnat Paneah u znak vladarske asimilacije, no ovdje u trenutku pomirenja on potpuno istupa pod svojim pravim, hebrejskim identitetom Josipa.
Ovaj stih predstavlja emocionalnu prekretnicu čitavog biblijskog izvještaja o patrijarsima, označavajući trenutak u kojem se dramatična napetost konačno prelama u milost. Nakon Judinog nesebičnog govora i spremnosti da preuzme kaznu umjesto Benjamina, Josip više ne može i ne želi održavati distancu moćnog egipatskog vladara. Njegova striktna naredba da dvorjani napuste dvoranu gesta je iznimne obzirnosti – on ne želi da njegova braća budu izložena javnom poniženju u trenutku kada se otvara bolna povijest njihove izdaje.
Sami čin 'obznanjivanja' mnogo je više od pukog prepoznavanja; to je čin milosti i dubokog obiteljskog obnavljanja. Ostavši nasamo sa svojom braćom, Josip dekonstruira svoju zastrašujuću prisutnost i vraća se svojim korijenima, omogućujući time da braća dožive oproštenje u intimnom prostoru bez tuđinskih pogleda. Ovo pomirenje nije ključno samo za jednu obitelj, već predstavlja temelj za opstanak i daljnje oblikovanje izraelskog naroda.