Josip se ne mogaše više suzdržati pred svima koji stajahu uz njega, pa povika: "Izvedite svakoga čovjeka od mene!" I nitko ne ostade uz njega dok se Josip obznanjivaše braći svojoj.
Tada pusti glas svoj u plaču, te čuše Egipćani i ču dom faraonov.
I reče Josip braći svojoj: "Ja sam Josip! Je li otac moj još živ?" A braća mu ne mogoše odgovoriti jer se prestraviše pred licem njegovim.
Nato Josip reče braći svojoj: "Pristupite, molim vas, k meni!" I oni pristupiše. Tada reče: "Ja sam Josip, brat vaš, kojega prodaste u Egipat.
A sada, ne žalostite se i neka vam ne bude krivo u očima vašim što me prodaste ovamo, jer me radi održanja života Bog posla pred vama.
I reče Josip braći svojoj: "Ja sam Josip! Je li otac moj još živ?" A braća mu ne mogoše odgovoriti jer se prestraviše pred licem njegovim.
I reče Josif braći svojoj: ja sam Josif; je li mi otac još u životu? Ali mu braća ne mogahu odgovoriti, jer se prepadoše od njega.
וַיֹּאמֶר יוֹסֵף אֶל אֶחָיו אֲנִי יוֹסֵף הַעוֹד אָבִי חָי וְלֹֽא יָכְלוּ אֶחָיו לַעֲנוֹת אֹתוֹ כִּי נִבְהֲלוּ מִפָּנָֽיו
va/i.Yo.mer yo.Sef 'el- 'e.Cha/v 'a.Ni yo.Sef ha./'od 'a.V/i Chai ve./lo'- ya.khe.Lu 'e.Cha/v la./'a.Not 'o.T/o ki niv.ha.Lu mi./pa.Na/v
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I reče Josip k braći svojoj ja Josip je li još otac moj živ i ne mogoše braća njegova odgovoriti njemu jer prestraviše se od lica njegova"
1. I reče Izvornik: וַיֹּאמֶר [vayo'mer] Gramatika: Glagol 'amar' (reći) s 'vav konsekutivnim' (וַ) u trećem licu jednine. Ovaj oblik prebacuje glagol iz nesvršenog (budućeg) vremena u svršeno (prošlo), što je klasični način izražavanja narativnog niza u biblijskom hebrejskom. Značenje: Označava iznenadni, direktni govor koji prekida dotadašnju šutnju, plakanje ili prikrivanje. Ovdje uvodi klimaks cijele pripovijesti, trenutak konačnog razotkrivanja u kojem nestaje egipatska maska.
2. je li još Izvornik: הַעוֹד [ha'od] Gramatika: Sastoji se od upitnog 'he' (הַ), prefiksa koji pretvara izjavu u pitanje, te priloga 'od' (עוֹד) koji znači još, iznova ili i dalje. Značenje: Prva stvar koju Josip pita nakon otkrivanja identiteta nije o osveti ili blagu, već izražava duboku, osobnu tjeskobu. Iako su mu braća ranije potvrdila da je otac živ, njegovo srce i dalje traži neposrednu emocionalnu potvrdu izvan okvira službenog ispitivanja.
3. prestraviše se Izvornik: נִבְהֲלוּ [nivhalu] Gramatika: Glagol 'bahal' u nifal konjugaciji (pasivni ili povratni oblik), treće lice množine. Nifal oblik često izražava radnju koju subjekt trpi, naglašavajući snažnu unutarnju i nekontroliranu reakciju. Značenje: Označava krajnji šok, užas i potpuni gubitak svake prisebnosti kod braće. Oni se u tom trenutku suočavaju sa živim utjelovljenjem svoga neokajanog grijeha, shvaćajući da čovjek koji drži njihov život ima apsolutno pravo na presudu.
4. od lica njegova Izvornik: מִפָּנָֽיו [mipanayv] Gramatika: Sastoji se od prijedloga 'min' (od, iz), imenice 'panim' (lice) u obliku množine koji se koristi za prisutnost, te pronominalnog sufiksa trećeg lica jednine. Značenje: Fizička prisutnost ('lice') postaje stvarni izvor terora za braću. Ono što je do jučer bilo strano, strogo lice egipatskog vladara sada dobiva zastrašujuću, prepoznatljivu dimenziju oštećenog brata. Imena:
- Josip [יוֹסֵף / yosef] (osoba) Znači: Neka On (Bog) doda / umnoži Tvorba: Ime dolazi od hebrejskog glagolskog korijena 'jasaf' (יסף) što znači 'dodati', 'povećati' ili 'ponoviti'. Gramatički predstavlja kauzativni (hifil) oblik trećeg lica jednine nesvršenog vremena. Tekst objašnjava: U Postanku 30,23-24 Rahela objašnjava ime na dva načina asocirajući slične riječi. Prvo kroz korijen 'asaf' (oduzeti): 'Bog je skinuo (asaf) moju sramotu!', a zatim upravo kroz 'jasaf' (dodati): 'Neka mi Jahve prida (josef) još jednoga sina!' Promjena imena: Faraon mu u Egiptu daje novo, službeno ime Zafnat Paneah (Postanak 41,45), što je egipatsko ime koje prema stručnjacima najvjerojatnije znači 'Bog govori [i] on živi'.
Ovaj stih (Postanak 45,3) predstavlja vrhunac dramatske napetosti u povijesti o Josipu, ključni trenutak katarze i za njega i za njegovu braću. Nakon dvadeset i dvije godine tajenja, testiranja karaktera braće i suzbijanja vlastitih suza, Josip skida masku hladnog egipatskog upravitelja i jednostavno izjavljuje: 'Ja sam Josip'. Gotovo u istom dahu slijedi pitanje 'Je li još otac moj živ?' - intimni vapaj koji otkriva da ispod plašta moći leži ranjivi sin čije je srce još uvijek duboko usidreno u obiteljskoj ljubavi i brizi, nadišavši potrebu za osvetom.
S druge strane, mukla reakcija njegove braće stvara snažan kontrast. Biblijski tekst naglašava kako oni nisu mogli odgovoriti jer ih je obuzeo paralizirajući užas. Za njih, to nije samo radosni susret s izgubljenim bratom, već suočavanje sa zastrašujućom stvarnošću - grijeh kojeg su nastojali zakopati prije više desetljeća doslovno stoji pred njima, odjeven u vrhovnu ovlast i moć života i smrti. Ova scena majstorski oslikava trenutak strašnog suda savjesti koji otvara vrata nezamislivoj milosti.