Kada Josip dođe u kuću, donesoše mu u kuću dar koji bijaše u ruci njihovoj i pokloniše mu se do zemlje.
Kada Josip dođe u kuću, donesoše mu u kuću dar koji bijaše u ruci njihovoj i pokloniše mu se do zemlje.
A on ih upita za mir i reče: "Je li u miru otac vaš stari o kojemu govoraše, je li još živ?"
Oni odgovoriše: "U miru je sluga tvoj, otac naš; još je živ." I sagnuše se i pokloniše se.
Tada podiže oči svoje i vidje Benjamina, brata svojega, sina majke svoje, pa reče: "Je li ovo brat vaš najmlađi o kojemu mi govoraste?" I reče: "Bog neka ti se smiluje, sine moj!"
I požuri se Josip, jer uzkipje milosrđe njegovo prema bratu njegovu, i tražaše gdje bi plakao; pa uđe u sobu i plakaše ondje.
Oni odgovoriše: "U miru je sluga tvoj, otac naš; još je živ." I sagnuše se i pokloniše se.
A oni rekoše: dobro je sluga tvoj, otac naš; još je živ. I pokloniše mu se.
וַיֹּאמְרוּ שָׁלוֹם לְעַבְדְּךָ לְאָבִינוּ עוֹדֶנּוּ חָי וַֽיִּקְּדוּ וַיִּֽשְׁתַּחֲוּֽוּ
va/i.yo.me.Ru sha.Lom le./'av.de./Kha le./'a.Vi./nu o.De./nu Chai va/i.yi.ke.Du va/i.yish.ta.chu
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I rekoše mir sluzi tvome ocu našemu još on živ i sagnuše se i pokloniše se"
1. I rekoše Izvornik: וַיֹּאמְרוּ [vayo'mru] Gramatika: Glagol u Qal binyanu, imperfekt trećeg lica množine (od korijena אמר - reći) s vav-konsekutivom. Vav-konsekutiv pretvara imperfekt u perfektno značenje, označavajući slijed prošlih radnji u pripovijedanju. Značenje: Uvodi odgovor braće na Josipovo pitanje o očevom zdravlju. Započinje ključni govor u kojem braća nesvjesno potvrđuju ranija proročanstva.
2. mir Izvornik: שָׁלוֹם [shalom] Gramatika: Imenica muškog roda u apsolutnom stanju. Ovdje funkcionira kao predikat eliptične rečenice ('dobro je' ili 'u miru je'). Značenje: Iako se često prevodi kao 'mir', ovdje primarno označava cjelovitost, fizičko zdravlje i blagostanje oca za kojeg je Josip pitao. Potvrđuje da je starac i dalje dobro.
3. sluzi tvome, ocu našemu Izvornik: לְעַבְדְּךָ לְאָבִינוּ [le'avdekha le'aviynu] Gramatika: Dvije imenice s prijedlogom 'le' (k, za) i pronominalnim sufiksima (2. lice jednine i 1. lice množine), postavljene u apozicijski odnos. Značenje: Izražava duboko poštovanje pred egipatskim upraviteljem. Nesvjesno potvrđuju Josipov status gospodara čak i nad njihovim ocem, čime se ostvaruje Josipov san o suncu, mjesecu i zvijezdama.
4. još on Izvornik: עוֹדֶנּוּ ['odenu] Gramatika: Prilog 'od (još) spojen s pronominalnim sufiksom trećeg lica jednine ('on'). Značenje: Naglašava kontinuitet života starog oca Jakova unatoč dugotrajnoj tuzi za Josipom i teškoj gladi. Za Josipa je ovo ključna, emotivna potvrda Božjeg očuvanja obitelji.
5. i sagnuše se Izvornik: וַֽיִּקְּדוּ [vayikedu] Gramatika: Glagol u Qal binyanu, imperfekt trećeg lica množine (od korijena קדד - sagnuti glavu) s vav-konsekutivom. Značenje: Označava fizičku gestu poštovanja, prvenstveno saginjanje glave ili gornjeg dijela tijela. To je prvi korak u iskazivanju duboke počasti.
6. i pokloniše se Izvornik: וַיִּֽשְׁתַּחֲוּֽוּ [vayishtachauu] Gramatika: Glagol u Hishtafel binyanu (ili Hitpaelu), imperfekt trećeg lica množine s vav-konsekutivom od korijena שחה (pasti ničice). Pisanje s dva oblika u izvorniku (וישתחו i וַיִּֽשְׁתַּחֲוּֽוּ) predstavlja klasičan ketiv-qere odnos (zapisano naspram onog kako se čita). Značenje: Označava potpuno prostriranje licem do zemlje pred vladarom. Predstavlja vrhunac podložnosti i doslovno dramatično ispunjenje Josipovog sna iz djetinjstva o snopovima koji mu se klanjaju.
Ovaj stih (Postanak 43:28) predstavlja jedan od dramaturških vrhunaca pripovijesti o Josipu, nabijen dubokom dramatskom ironijom i teološkim značenjem. Braća, ne prepoznajući moćnog egipatskog upravitelja kao svog nekada odbačenog brata, odgovaraju na njegovo pitanje o ocu nazivajući patrijarha Jakova Josipovim 'slugom'. Ovim riječima, zajedno s naknadnim dvostrukim iskazivanjem fizičkog poštovanja (saginjanjem i potpunim padanjem ničice), oni nesvjesno, ali doslovno ispunjavaju Josipove proročke snove iz djetinjstva – snove koji su i bili primarni okidač njihove mržnje.
Osim što demonstrira nepogrešivo ostvarenje Božjeg plana, tekst ističe i radikalnu promjenu u stavu braće: put od oholosti i obiteljskog nasilja do poniznosti i podložnosti. Kroz te događaje, biblijski pisac naglašava temu Božje suverene providnosti koja nevidljivo vodi ljudske sudbine, koristeći se čak i ljudskim grijesima, neznanjem i slabostima kako bi ostvarila svoja obećanja, očuvala izabrani narod i donijela spasenje.