Knjiga Postanka 32

1A Jakov pođe svojim putem i susretoše ga glasnici Božji. 2I reče Jakov kada ih vidje: "Ovo je tabor Božji!" I prozva ime onoga mjesta Mahanajim. 3Zatim Jakov posla glasnike pred sobom k Ezavu, bratu svome, u zemlju Seir, u polje Edom. 4I zapovjedi im: "Ovako ćete reći mome gospodaru Ezavu: 'Ovako kaže sluga tvoj Jakov: S Labanom boravih i zadržah se do sada; 5i stekoh volova i magaraca, sitne stoke, slugu i sluškinja, pa poslah javiti gospodaru mome da nađem milost u očima tvojim.'" 6Glasnici se vratiše k Jakovu: "Došli smo k bratu tvome, k Ezavu, a on ti također ide ususret i četiri stotine ljudi s njim." 7Tada se Jakov veoma uplaši i bi mu tjeskobno, pa razdijeli narod koji bijaše s njim, i sitnu stoku, i goveda, i deve u dva tabora. 8I reče: "Ako dođe Ezav na jedan tabor i udari ga, preostali će tabor biti za spas." 9Potom reče Jakov: "Bože oca moga Abrahama i Bože oca moga Izaka, Jahve, koji mi govoriš: 'Vrati se u zemlju svoju i u rod svoj, i učinit ću ti dobro', 10premalen sam za sve Milosti i za svu Istinu koju si učinio sa slugom Svojim; jer sa štapom svojim prijeđoh ovaj Jordan, a sada postadoh dva tabora. 11Izbavi me, molim Te, iz ruke brata moga, iz ruke Ezavove, jer ga se ja bojim, da ne dođe i udari me, majku s djecom. 12A Ti si rekao: 'Zacijelo ću ti učiniti dobro i učinit ću sjeme tvoje kao pijesak morski, koji se neće prebrojati od mnoštva.'" 13I prenoći ondje u onoj noći, pa uze od onoga što mu dođe pod ruku dar za Ezava, brata svoga: 14dvije stotine koza i dvadeset jaraca, dvije stotine ovaca i dvadeset ovnova, 15trideset deva dojilja i mladih njihovih, četrdeset krava i deset junaca, dvadeset magarica i deset magaraca. 16I predade u ruku svojih slugu svako stado zasebno, pa reče svojim slugama: "Prođite preda mnom i stavite razmak između stada i stada." 17Zatim zapovjedi prvomu: "Kad te sretne Ezav, brat moj, i upita te: 'Čiji si ti i kamo ideš i čije je ovo pred tobom?', 18reći ćeš: 'Sluge tvoga Jakova; to je dar poslan gospodaru mome Ezavu, a gle, i on je iza nas.'" 19Tako zapovjedi i drugomu, i trećemu, i svima koji iđahu za stadima: "Po ovoj riječi govorit ćete Ezavu kad ga nađete, 20i reći ćete: 'Evo, i sluga je tvoj Jakov iza nas.'" Jer reče: "Ublažit ću lice njegovo darom koji ide preda mnom, a poslije toga vidjet ću lice njegovo; možda će podići lice moje." 21Tako dar prođe pred njim, a on prenoći one noći u taboru. 22I usta te noći, uze svoje dvije žene, i svoje dvije sluškinje, i jedanaestero djece svoje, te prijeđe prijelaz Jabok. 23Uze ih i prevede ih preko potoka, te prevede i sve što bijaše njegovo. 24I ostade Jakov sam, a čovjek se hrvaše s njim do izlaska zore. 25Kad vidje da ga ne može svladati, dotaknu zglob bedra njegova, te se iščaši zglob bedra Jakovljeva dok se s njim hrvaše. 26I reče: "Pusti me, jer je uzašla zora." A on reče: "Neću te pustiti ako me ne blagosloviš." 27Tada mu reče: "Koje ti je ime?" A on reče: "Jakov." 28I reče: "Neće se više ime tvoje zvati Jakov, nego Izrael, jer si se borio s Bogom i s ljudima, i nadvladao si." 29Nato Jakov upita i reče: "Kaži, molim te, ime svoje." A on reče: "Zašto to pitaš za ime moje?" I blagoslovi ga ondje. 30I prozva Jakov ime onoga mjesta Penuel, "jer vidjeh Boga licem u lice, i izbavi se duša moja." 31Sunce mu zasja kad prijeđe Penuel, a on šepaše na bedro svoje. 32Zato sinovi Izraelovi ne jedu tetivu iščašenja koja je na zglobu bedra sve do današnjega dana, jer je dotaknuo zglob bedra Jakovljeva u tetivu iščašenja. 33#