Nato Jakov upita i reče: "Kaži, molim te, ime svoje." A on reče: "Zašto to pitaš za ime moje?" I blagoslovi ga ondje.
Nato Jakov upita i reče: "Kaži, molim te, ime svoje." A on reče: "Zašto to pitaš za ime moje?" I blagoslovi ga ondje.
I prozva Jakov ime onoga mjesta Penuel, "jer vidjeh Boga licem u lice, i izbavi se duša moja."
Sunce mu zasja kad prijeđe Penuel, a on šepaše na bedro svoje.
Zato sinovi Izraelovi ne jedu tetivu iščašenja koja je na zglobu bedra sve do današnjega dana, jer je dotaknuo zglob bedra Jakovljeva u tetivu iščašenja.
#
Sunce mu zasja kad prijeđe Penuel, a on šepaše na bedro svoje.
I sunce mu se rodi kad prođe Fanuil, i hramaše na stegno svoje.
וַיִּֽזְרַֽח לוֹ הַשֶּׁמֶשׁ כַּאֲשֶׁר עָבַר אֶת פְּנוּאֵל וְהוּא צֹלֵעַ עַל יְרֵכֽוֹ
va/i.yiz.rach- l/o ha./She.mesh ka./'a.Sher 'a.Var 'et- pe.nu.'El ve./Hu' tzo.Le.a' 'al- ye.re.Kh/o
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I zasja njemu sunce kada pređe Penuel, i on šepaše na bedro svoje."
1. I zasja Izvornik: וַיִּֽזְרַֽח [vayizrach] Gramatika: Glagol u Qal konjugaciji, wayyiqtol (imperfekt s wau-konsekutivnim) oblik, 3. lice jednine muškog roda. Označava svršenu radnju u prošlosti koja se neposredno nadovezuje na prethodni narativ. Značenje: Zora i izlazak sunca označavaju kraj duge, tamne i neizvjesne noćne borbe. Svjetlo simbolizira Božji blagoslov, spasenje i potpunu preobrazbu identiteta koju je Jakov doživio.
2. pređe Izvornik: עָבַר ['avar] Gramatika: Glagol u Qal konjugaciji, perfekt, 3. lice jednine muškog roda od korijena עָבַר ('avar - prijeći, proći). Značenje: Fizički prijelaz rijeke i granice nosi duboko simboličko značenje prijelaza iz jednog stanja u drugo. Označava konačan ulazak u Obećanu zemlju, ali sada u novom statusu pomirenog čovjeka s novim imenom.
3. šepaše Izvornik: צֹלֵעַ [tsole'a] Gramatika: Glagol u Qal konjugaciji, aktivni particip muškog roda jednine. Upotreba participa ovdje ukazuje na trajno i kontinuirano stanje, a ne samo trenutnu radnju. Značenje: Fizički podsjetnik na stvarni noćni susret s božanskim bićem i cijenu primljenog blagoslova. Njegova pobjeda nije u nadmoći, već u ustrajnosti, a hromost ostaje trajni znak ovisnosti o Bogu.
4. na bedro svoje Izvornik: עַל יְרֵכֽוֹ ['al yerekho] Gramatika: Prijedlog 'al (na, nad) spojen s imenicom yarek (bedro, stegno) u jednini sa sufiksom za 3. lice jednine muškog roda. Značenje: U drevnom Bliskom istoku bedro je simboliziralo životnu snagu i izvor potomstva. Udarac u bedro predstavlja potpuno slamanje Jakovljeve naravne snage i njegove dosadašnje sklonosti oslanjanju na vlastite sposobnosti. Imena: - Penuel [פְּנוּאֵל / penu'el] (grad) Znači: Lice Božje Tvorba: Ime je tvoreno od hebrejske imenice 'panim' u konstruktnom stanju ('penu-'), što znači 'lice', te teoforskog elementa 'El' koji znači 'Bog'. Tekst objašnjava: U prethodnom stihu biblijski tekst nudi objašnjenje kroz Jakovljeve riječi: 'Vidio sam Boga licem u lice (panim 'el-panim), a život mi je spašen.'
Ovaj stih iz Knjige Postanka (32:32 prema hebrejskoj numeraciji) predivno sažima gorko-slatki epilog Jakovljeve transformativne noći na rijeci Jabok. Izlazak sunca koji ga obasjava dok prolazi Penuel donosi svjetlo i nadu, označavajući konačni kraj njegove unutarnje i vanjske noćne borbe. To je početak novog poglavlja u kojem on više nije varalica Jakov koji bježi, već Izrael – onaj koji se borio s Bogom i ljudima te opstao.
Istovremeno, snažan kontrast između blistavog jutra i čovjeka koji šepajući korača naprijed nosi duboku teološku poruku o naravi bliskog susreta s Bogom. Jakov je izborio svoj blagoslov, ali je on došao uz cijenu trajnog fizičkog obilježja. Njegova hromost vizualni je podsjetnik da se istinska snaga vjernika ne krije u njegovoj spretnosti ili snalažljivosti, već u trajnoj poniznosti i oslanjanju na Božju milost.