I reče: "Neće se više ime tvoje zvati Jakov, nego Izrael, jer si se borio s Bogom i s ljudima, i nadvladao si."
I reče: "Neće se više ime tvoje zvati Jakov, nego Izrael, jer si se borio s Bogom i s ljudima, i nadvladao si."
Nato Jakov upita i reče: "Kaži, molim te, ime svoje." A on reče: "Zašto to pitaš za ime moje?" I blagoslovi ga ondje.
I prozva Jakov ime onoga mjesta Penuel, "jer vidjeh Boga licem u lice, i izbavi se duša moja."
Sunce mu zasja kad prijeđe Penuel, a on šepaše na bedro svoje.
Zato sinovi Izraelovi ne jedu tetivu iščašenja koja je na zglobu bedra sve do današnjega dana, jer je dotaknuo zglob bedra Jakovljeva u tetivu iščašenja.
I prozva Jakov ime onoga mjesta Penuel, "jer vidjeh Boga licem u lice, i izbavi se duša moja."
I Jakov nadjede ime onomu mjestu Fanuil; jer, veli, Boga vidjeh licem k licu, i duša se moja izbavi.
וַיִּקְרָא יַעֲקֹב שֵׁם הַמָּקוֹם פְּנִיאֵל כִּֽי רָאִיתִי אֱלֹהִים פָּנִים אֶל פָּנִים וַתִּנָּצֵל נַפְשִֽׁי
va/i.yik.Ra' ya.'a.Ko shem ha./ma.Kom pe.ni.'El ki- ra.'I.ti 'E.lo.Him pa.Nim 'el- pa.Nim va./ti.na.Tzel naf.Sh/i
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I nazva Jakov ime mjesta Peniel jer vidjeh Boga lice k licu i izbavi se duša moja"
1. I nazva Izvornik: וַיִּקְרָא [vayikra'] Gramatika: Glagol u Qal konjugaciji, wayyiqtol (imperfekt s waw konsekutivnim) 3. lice jednine muškog roda. Označava radnju u prošlosti tipičnu za biblijski narativ. Značenje: Imenovanje mjesta u biblijskoj tradiciji označava polaganje prava, uspostavljanje spomenika i teološko tumačenje važnog događaja. Ovdje Jakov trajnim imenom pečati svoje duhovno iskustvo.
2. lice k licu Izvornik: פָּנִים אֶל פָּנִים [paniym 'el paniym] Gramatika: Imenica 'paniym' je morfološki u množini, ali se semantički prevodi u jednini (lice, prisutnost), povezana prijedlogom 'el' (k, prema). Značenje: Izražava najviši stupanj intimnosti i izravne prisutnosti bez posrednika. U starozavjetnoj teologiji vidjeti Božje lice značilo je sigurnu smrt, stoga ova fraza naglašava čudesnost i strahotu događaja.
3. i izbavi se Izvornik: וַתִּנָּצֵל [vatinatsel] Gramatika: Glagol u Niphal konjugaciji (pasiv ili refleksiv), wayyiqtol 3. lice jednine ženskog roda (slaže se s imenicom 'duša'). Dolazi od korijena 'natsal' (istrgnuti, spasiti). Značenje: Izražava duboko olakšanje i pasivno primanje milosti. Jakov ne tvrdi da je sam sebe spasio u borbi, nego je njegov život pošteđen i 'istrgnut' od smrti božanskom odlukom.
4. duša moja Izvornik: נַפְשִֽׁי [nafshiy] Gramatika: Imenica 'nefesh' ženskog roda sa sufiksom 1. lica jednine (moj). Značenje: 'Nefesh' označava cjelokupno biće, život, dah i esenciju osobe. Jakov ne kaže samo da je njegovo tijelo preživjelo, nego da je sama njegova bit i egzistencija sačuvana nakon susreta sa Svetim. Imena: - Jakov [יַעֲקֹב / ya'akov] (osoba) Znači: Neka (Bog) štiti ili Onaj koji drži za petu / spotiče. Tvorba: Ime potječe od semitskog korijena 'aqab' što znači 'peta', a u prenesenom smislu 'slijediti, zaobići, prevariti'. Vjerojatno se izvorno radilo o skraćenom teoforičnom imenu Ya'aqov-El ('neka Bog štiti'). Tekst objašnjava: Postanak 25,26 objašnjava ime time što se pri rođenju držao za bratovu petu ('aqev'). Također, u Postanku 27,36 Ezav ga izravno povezuje s prevarom i spoticanjem. Promjena imena: U stihovima koji neposredno prethode ovome (Postanak 32,28), Bog mu mijenja ime u Izrael (Izra-El), 'jer se borio s Bogom i ljudima i pobijedio', označavajući preobrazbu njegova karaktera i identiteta.
- Peniel [פְּנִיאֵל / peniy'el] (grad) Znači: Lice Božje. Tvorba: Sastoji se od 'peni' (konstruktno stanje imenice 'panim' - lice od) i teoforičnog elementa 'El' (Bog). Tekst objašnjava: Sam ovaj stih izravno daje etiologiju imena Jakovljevim riječima: 'jer vidjeh Boga lice k licu i izbavi se duša moja'.
Ovaj stih predstavlja teološki i narativni vrhunac Jakovljevog noćnog hrvanja na plićaku Jaboka, označavajući njegovu duboku osobnu i duhovnu transformaciju. Imenujući mjesto Peniel ('Lice Božje'), Jakov podiže trajni jezični spomenik čudesnom događaju: preživio je izravan, fizički i duhovni susret sa svetim i opasnim Božjim prisustvom.
Njegov uzvik 'izbavi se duša moja' svjedoči o svjesnosti starozavjetnog shvaćanja da smrtnik ne može vidjeti Boga i ostati živ, čime njegovo preživljavanje postaje dokaz neizmjerne božanske milosti. Kroz ovaj zastrašujući, ali spasonosni susret 'lice k licu', stari i lukavi Jakov umire, a rađa se Izrael – čovjek transformiranog srca, spreman za pomirenje s bratom Ezavom i preuzimanje uloge patrijarha naroda.