Knjiga Postanka 41

1I bi nakon dvije godine dana da faraon sanjaše, i gle, stoji nad Nilom. 2I gle, iz Nila izlazi sedam krava lijepa izgleda i debela tijela, pa pasahu u trstici. 3A gle, sedam drugih krava izlazi za njima iz Nila, loša izgleda i mršava tijela, te stadoše pokraj onih krava na obali Nila. 4I krave loša izgleda i mršava tijela pojedoše sedam krava lijepa izgleda i debelih. Tada se faraon probudi. 5Zatim zaspa i usnu po drugi put; i gle, sedam klasova izlazi na jednoj stabljici, debelih i dobrih. 6A gle, sedam klasova tankih i opaljenih istočnjakom niče za njima. 7I tanki klasovi progutaše sedam debelih i punih klasova. Tada se faraon probudi, i gle, bijaše to san. 8I bi ujutro te mu se uznemiri duh, pa posla i sazva sve čarobnjake Egipta i sve njegove mudrace; i ispriča im faraon svoj san, ali ne bijaše nikoga tko bi ih protumačio faraonu. 9Tada poglavar peharnika progovori faraonu: "Svojih se grijeha ja danas spominjem. 10Faraon se razgnjevi na svoje sluge te me dade u pritvor u kuću zapovjednika straže, mene i poglavara pekara. 11I sanjasmo san u jednoj noći, ja i on; svaki smo sanjali prema tumačenju svoga sna. 12A ondje s nama bijaše momak Hebrej, sluga zapovjednika straže, pa mu ispričasmo, a on nam protumači naše snove; svakomu protumači prema njegovu snu. 13I bi, kako nam protumači, tako i bi: mene vrati na moje mjesto, a njega objesi." 14Tada faraon posla i pozva Josipa, te ga žurno izvedoše iz jame; a on se obrija, promijeni svoje haljine i dođe k faraonu. 15I reče faraon Josipu: "Sanjah san, a nema nikoga tko bi ga protumačio; no ja čuh o tebi da čuješ san pa ga protumačiš." 16A Josip odgovori faraonu: "Nije to do mene! Bog će odgovoriti za dobrobit faraonovu." 17I reče faraon Josipu: "U mome snu, evo me, stojim na obali Nila. 18I evo, iz Nila izlazi sedam krava debela tijela i lijepa obličja, pa pasahu u trstici. 19A gle, sedam drugih krava izlazi za njima, slabih i vrlo loša obličja i mršava tijela; ne vidjeh takvih u svoj zemlji egipatskoj po lošosti. 20I mršave i loše krave pojedoše prvih sedam debelih krava. 21I uđoše u njihovu nutrinu, ali se ne poznavaše da su ušle u njihovu nutrinu, nego im izgled bijaše loš kao i na početku. Tada se probudih. 22Potom vidjeh u svome snu, i gle, sedam klasova izlazi na jednoj stabljici, punih i dobrih. 23A gle, sedam klasova usahlih, tankih, opaljenih istočnjakom niče za njima. 24I tanki klasovi progutaše sedam dobrih klasova. Rekoh to čarobnjacima, ali nema nikoga tko bi mi to protumačio." 25Tada Josip reče faraonu: "Faraonov je san jedan: ono što Bog čini, objavio je faraonu. 26Sedam dobrih krava sedam su godina, i sedam dobrih klasova sedam su godina; san je jedan. 27A sedam mršavih i loših krava koje izlaze za njima sedam su godina, i sedam praznih klasova opaljenih istočnjakom bit će sedam godina gladi. 28To je stvar koju rekoh faraonu: što Bog čini, pokazao je faraonu. 29Evo, dolazi sedam godina velikoga obilja u svoj zemlji egipatskoj. 30A nakon njih nastat će sedam godina gladi, pa će se zaboraviti sve obilje u zemlji egipatskoj i glad će iscrpiti zemlju. 31I neće se više poznavati obilje u zemlji zbog one gladi što će doći poslije toga, jer će biti vrlo teška. 32A to što se san faraonu ponovio dvaput znači da je ta stvar čvrsto odlučena od Boga i da Bog žuri to učiniti. 33Sada neka faraon potraži razborita i mudra čovjeka i neka ga postavi nad zemljom egipatskom. 34Neka faraon tako učini i neka postavi nadglednike nad zemljom, pa neka uzima petinu od zemlje egipatske u sedam godina obilja. 35I neka skupe svu hranu ovih nadolazećih dobrih godina, i neka nagomilaju žito pod faraonovom rukom za hranu po gradovima, te neka ga čuvaju. 36I bit će ta hrana za zalihu zemlji za sedam godina gladi koje će biti u zemlji egipatskoj, pa zemlja neće propasti od gladi." 37I ta riječ bijaše dobra u očima faraonovim i u očima svih njegovih slugu. 38I reče faraon svojim slugama: "Možemo li naći ovakva čovjeka u kojemu je Duh Božji?" 39Potom reče faraon Josipu: "Budući da je Bog tebi obznanio sve ovo, nema razborita i mudra kao što si ti. 40Ti ćeš biti nad mojim domom i tvojoj će se zapovijedi pokoravati sav moj narod; samo ću prijestoljem biti veći od tebe." 41I reče faraon Josipu: "Vidi, postavljam te nad svom zemljom egipatskom." 42Tada faraon skide svoj prsten sa svoje ruke i stavi ga na Josipovu ruku, odjenu ga u odjeću od bijeloga lana i stavi mu zlatni lanac oko vrata. 43I proveze ga u svojim drugim kolima, a pred njim vikahu: "Abrek!" Tako ga postavi nad svom zemljom egipatskom. 44I reče faraon Josipu: "Ja sam faraon, a bez tebe nitko neće podići svoje ruke ni svoje noge u svoj zemlji egipatskoj." 45I nadjenu faraon Josipu ime Safenat Paneah te mu dade za ženu Asenatu, kćer Poti-Fere, svećenika u Onu. I izađe Josip nad zemlju egipatsku. 46A Josipu bijaše trideset godina kad stade pred faraona, kralja egipatskoga. I izađe Josip ispred faraona te prođe svom zemljom egipatskom. 47I rodi zemlja u sedam godina obilja na pregršti. 48I on skupi svu hranu sedam godina koje bijahu u zemlji egipatskoj te stavi hranu u gradove; hranu s polja pojedinoga grada, što bijahu uokolo njega, stavi usred njega. 49I nagomila Josip žita kao morskoga pijeska, vrlo mnogo, sve dok ne prestade brojati, jer mu ne bijaše broja. 50A Josipu se rodiše dva sina prije nego dođe godina gladi, koje mu rodi Asenata, kći Poti-Fere, svećenika u Onu. 51I nazva Josip ime prvorođencu Manaše: "Jer mi Bog dade da zaboravim svu svoju muku i sav dom oca svojega." 52A ime drugomu nazva Efrajim: "Jer me Bog učini plodnim u zemlji moje nevolje." 53Tada završi sedam godina obilja što bijaše u zemlji egipatskoj, 54i poče dolaziti sedam godina gladi, kao što reče Josip. I nastade glad u svim zemljama, a u svoj zemlji egipatskoj bijaše kruha. 55Kad ogladnje sva zemlja egipatska, narod zavapi faraonu za kruh; a faraon reče svemu Egiptu: "Idite k Josipu; što vam rekne, činite." 56A glad bijaše po svoj zemlji. Tada Josip otvori sve što bijaše u njima i prodavaše žito Egipćanima, jer glad ojača u zemlji egipatskoj. 57I sav svijet dolazaše u Egipat k Josipu kupovati žito, jer glad bijaše ojačala u svoj zemlji.