Tada faraon skide svoj prsten sa svoje ruke i stavi ga na Josipovu ruku, odjenu ga u odjeću od bijeloga lana i stavi mu zlatni lanac oko vrata.
I proveze ga u svojim drugim kolima, a pred njim vikahu: "Abrek!" Tako ga postavi nad svom zemljom egipatskom.
I reče faraon Josipu: "Ja sam faraon, a bez tebe nitko neće podići svoje ruke ni svoje noge u svoj zemlji egipatskoj."
I nadjenu faraon Josipu ime Safenat Paneah te mu dade za ženu Asenatu, kćer Poti-Fere, svećenika u Onu. I izađe Josip nad zemlju egipatsku.
A Josipu bijaše trideset godina kad stade pred faraona, kralja egipatskoga. I izađe Josip ispred faraona te prođe svom zemljom egipatskom.
I reče faraon Josipu: "Ja sam faraon, a bez tebe nitko neće podići svoje ruke ni svoje noge u svoj zemlji egipatskoj."
I još reče Faraon Josifu: ja sam Faraon, ali bez tebe neće niko maći ruke svoje ni noge svoje u svoj zemlji Misirskoj.
וַיֹּאמֶר פַּרְעֹה אֶל יוֹסֵף אֲנִי פַרְעֹה וּבִלְעָדֶיךָ לֹֽא יָרִים אִישׁ אֶת יָדוֹ וְאֶת רַגְלוֹ בְּכָל אֶרֶץ מִצְרָֽיִם
va/i.Yo.mer par.'Oh 'el- yo.Sef 'a.Ni far.'Oh u./vil.'a.Dei./kha lo'- ya.Rim 'ish 'et- ya.D/o ve./'Et rag.L/o be./khol 'E.retz mitz.Ra.yim
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I reče faraon k Josipu: Ja faraon, a bez tebe ne će podići čovjek ruku svoju i nogu svoju u svoj zemlji Egipta."
1. I reče Izvornik: וַיֹּאמֶר [vayo'mer] Gramatika: Glagol 'amar' (reći) u qal imperfektu trećeg lica jednine muškog roda. Veznik waw (waw konsekutivni) mijenja aspekt glagola u narativnu prošlost. Značenje: Uobičajen uvod u kraljevski ili božanski proglas. Ovdje označava trenutak u kojem faraon verbalno i službeno potvrđuje neopozivu predaju vlasti.
2. Ja faraon Izvornik: אֲנִי פַרְעֹה ['aniy far'o] Gramatika: Osobna zamjenica prvog lica jednine 'aniy' i imenica 'par'o' formiraju nominalnu rečenicu (bez glagola biti). Značenje: Ovo je izjava apsolutnog autoriteta, slična izrazu 'Tako mi krune'. Faraon koristi svoj suvereni i božanski status kao jamstvo neopozivosti odluke koja slijedi.
3. a bez tebe Izvornik: וּבִלְעָדֶיךָ [uvil'adeykha] Gramatika: Prijedlog 'bil'adey' (bez, osim) s veznikom waw (i, a) te pronominalnim sufiksom drugog lica jednine. Značenje: Pravno uspostavlja Josipa kao jedinog posrednika faraonove moći. Nitko u državnoj hijerarhiji ne može donositi odluke ili djelovati neovisno o njegovoj volji.
4. ne će podići Izvornik: לֹֽא יָרִים [lo' yariym] Gramatika: Negacija 'lo'' ispred glagola 'rum' (podići, uzvisiti) u hifil imperfektu trećeg lica jednine. Značenje: Hifil ukazuje na uzrokovanje radnje. U ovoj sintagmi figurativno označava strogu zabranu svake neautorizirane inicijative, bunta ili samovoljnog djelovanja.
5. ruku svoju i nogu svoju Izvornik: אֶת יָדוֹ וְאֶת רַגְלוֹ ['et yado ve'et raglo] Gramatika: Imenice 'yad' (ruka) i 'regel' (noga) s oznakom određenog akuzativa ('et) i pronominalnim sufiksima trećeg lica jednine (njegova/svoja). Značenje: Riječ je o snažnom merizmu, stilskoj figuri koja obuhvaća cjelokupnost ljudskog djelovanja (ruke) i kretanja (noge). Josip time dobiva totalnu izvršnu moć nad svakom pojedinosti državnog života. Imena: - Faraon [פַּרְעֹה / par'o] (osoba) Znači: velika kuća Tvorba: Pojam dolazi od staroegipatskog 'pr-aa', što se prvotno odnosilo na kraljevsku palaču. Kasnije je taj naziv postao titula za samog vladara.
- Josip [יוֹסֵף / yosef] (osoba) Znači: neka doda / on umnaža Tvorba: Hebrejsko ime izvedeno od glagolskog korijena 'yasaf' (יסף) koji znači dodati, umnožiti ili povećati. Tekst objašnjava: Pri njegovom rođenju, majka Rahela je rekla: 'Neka mi Jahve pridoda još jednoga sina!' (Postanak 30,24). Promjena imena: Nedugo nakon ovog dekreta, faraon Josipu daje egipatsko ime Safenat Paneah (Zafnat-Paneah), koje vjerojatno znači 'Bog govori: on živi'.
- Egipat [מִצְרָֽיִם / mitsrayim] (pokrajina) Znači: dvije tvrđave, dvije međe ili tjeskobe Tvorba: Semitski naziv s dualnim nastavkom '-ayim', što obično ukazuje na dvojnost (vjerojatno Gornji i Donji Egipat). Povezan je s akadskom riječi za granicu (misru).
Ovaj stih predstavlja dramatičan vrhunac Josipova uspona, označavajući konačan prijelaz nepravedno zatočenog hebrejskog roba u de facto najmoćnijeg čovjeka antičkog svijeta. Faraonov proglas, koji koristi apsolutne kategorije i dojmljive idiome (zabrana podizanja 'ruke i noge'), pravno i suvereno delegira potpuni autoritet nad cijelim carstvom isključivo u Josipove ruke.
Teološki, tekst briljantno ilustrira ostvarenje Božje providnosti koja nepredvidljivo preokreće ljudske sudbine i poretke moći. Josipovo uzdignuće u srcu najmoćnijeg poganskog carstva nije samo osobna pobjeda i ispunjenje njegovih davnih snova, već strateški ključan potez Božjeg spasonosnog plana – osiguravanje sredstava za preživljavanje Jakovljeve obitelji od koje će jednom nastati izraelski narod.