Knjiga Postanka 21

1A Jahve pohodi Saru kao što reče, i učini Jahve Sari kao što govoraše. 2I zače i rodi Sara Abrahamu sina u njegovoj starosti, u određeno vrijeme koje mu reče Bog. 3I nadjenu Abraham ime svomu sinu koji mu se rodi, kojega mu rodi Sara: Izak. 4I obreza Abraham svoga sina Izaka kad mu bi osam dana, kao što mu zapovjedi Bog. 5A Abrahamu bijaše sto godina kad mu se rodi njegov sin Izak. 6Tada reče Sara: "Smijeh mi učini Bog; svaki tko čuje, smijat će se sa mnom." 7I reče: "Tko bi rekao Abrahamu da će Sara dojiti djecu? Jer rodih sina njegovoj starosti." 8I poraste dječak te bi odbijen od prsa; i priredi Abraham veliku gozbu u dan kad Izak bi odbijen od prsa. 9A Sara vidje sina Hagare Egipćanke, kojega ona rodi Abrahamu, kako se smije. 10Pa reče Abrahamu: "Istjeraj ovu sluškinju i njezina sina, jer neće baštiniti sin ove sluškinje s mojim sinom, s Izakom." 11I bi ta stvar vrlo zla u očima Abrahamovim zbog njegova sina. 12Ali Bog reče Abrahamu: "Neka ne bude zlo u tvojim očima zbog momka i zbog tvoje sluškinje; u svemu što ti kaže Sara poslušaj njezin glas, jer će se u Izaku nazvati tvoje sjeme. 13A i od sina sluškinje učinit ću narod, jer je on tvoje sjeme." 14I urani Abraham ujutro, uze kruh i mješinu vode pa dade Hagari, stavivši to na njezino rame, i dijete, te je otpusti; a ona ode i lutaše u pustinji Beer Šebi. 15I nestade vode iz mješine, pa ona baci dijete pod jedan od grmova. 16Tada ode i sjede nasuprot, udaljena koliko je domet luka, jer reče: "Neka ne gledam smrt djeteta." I sjede nasuprot, podiže svoj glas i zaplaka. 17I ču Bog glas momka, te anđeo Božji zovnu Hagaru s Nebesa i reče joj: "Što ti je, Hagaro? Ne boj se, jer je Bog čuo glas momka ondje gdje je on. 18Ustani, podigni momka i čvrsto ga drži svojom rukom, jer ću od njega učiniti velik narod." 19I otvori Bog njezine oči te ona vidje bunar vode; tada ode, napuni mješinu vodom i napoji momka. 20I bi Bog s momkom, pa on poraste, nastani se u pustinji i postade strijelac iz luka. 21Nastani se u pustinji Paranu, a njegova mu majka uze ženu iz zemlje egipatske. 22I bi u ono vrijeme te reče Abimelek i Fikol, zapovjednik njegove vojske, Abrahamu: "Bog je s tobom u svemu što ti činiš. 23I sada mi ovdje prisegni Bogom da nećeš slagati meni, ni mome potomku, ni mome unuku; po milosti koju učinih tebi, učinit ćeš i ti meni i zemlji u kojoj si boravio." 24A Abraham reče: "Ja ću priseći." 25Tada Abraham prekori Abimeleka zbog bunara vode koji oteše sluge Abimelekove. 26A Abimelek reče: "Ne znam tko učini ovu stvar; a ni ti mi ne kaza, niti ja čuh osim danas." 27I uze Abraham sitnu stoku i goveda pa dade Abimeleku, i njih dvojica sklopiše savez. 28I postavi Abraham sedam janjica od stada nasamo. 29Tada reče Abimelek Abrahamu: "Što je ovih sedam janjica koje si postavio nasamo?" 30A on reče: "Sedam janjica uzet ćeš iz moje ruke, zato da mi bude za svjedočanstvo da sam iskopao ovaj bunar." 31Zbog toga nazva ono mjesto Beer Šeba, jer ondje obojica prisegoše. 32Tako sklopiše savez u Beer Šebi; potom usta Abimelek i Fikol, zapovjednik njegove vojske, i vratiše se u zemlju Filistejaca. 33A on posadi tamaris u Beer Šebi i zazva ondje Ime Jahve, Boga vječnosti. 34I boravljaše Abraham u zemlji Filistejaca mnoge dane.