I nadjenu Abraham ime svomu sinu koji mu se rodi, kojega mu rodi Sara: Izak.
I nadjenu Abraham ime svomu sinu koji mu se rodi, kojega mu rodi Sara: Izak.
I obreza Abraham svoga sina Izaka kad mu bi osam dana, kao što mu zapovjedi Bog.
A Abrahamu bijaše sto godina kad mu se rodi njegov sin Izak.
Tada reče Sara: "Smijeh mi učini Bog; svaki tko čuje, smijat će se sa mnom."
I reče: "Tko bi rekao Abrahamu da će Sara dojiti djecu? Jer rodih sina njegovoj starosti."
A Abrahamu bijaše sto godina kad mu se rodi njegov sin Izak.
A Avramu bješe sto godina kad mu se rodi sin Isak.
וְאַבְרָהָם בֶּן מְאַת שָׁנָה בְּהִוָּלֶד לוֹ אֵת יִצְחָק בְּנֽוֹ
ve./'av.ra.Ham ben- me.'At sha.Nah be./hi.Va.led l/o 'et yitz.Chak be.N/o
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I Abraham sin stotinu godina pri rađanju njemu (objekt) Izak sin njegov."
1. sin stotinu godina Izvornik: בֶּן מְאַת שָׁנָה [ben me'at shana] Gramatika: Konstruktna sintagma (semikhut) u kojoj se imenica "sin" vezuje uz brojevnu sintagmu "stotinu godina". Ovo je standardni hebrejski idiom za izražavanje nečije dobi. Značenje: Eksplicitno navođenje dobi naglašava duboku starost patrijarha u trenutku ostvarenja Božjeg obećanja, čime se ističe nadnaravni karakter ovog rođenja.
2. pri rađanju (u biti rođen) Izvornik: בְּהִוָּלֶד [behivaled] Gramatika: Prijedlog 'be' (u/pri) prefiksiran na Niphal infinitiv konstrukt glagola יָלַד (yalad - roditi). Niphal ovdje označava pasivno stanje ('biti rođen'). Značenje: Konstrukcija usmjerava pažnju na sam trenutak ispunjenja obećanja kao ključnu vremensku točku povijesti spasenja. Fiksira događaj u vremenu u kojem se konačno materijalizirala Božja riječ.
3. njemu Izvornik: לוֹ [lo] Gramatika: Prijedlog 'le' (k, prema, za) sa pronominalnim sufiksom za 3. lice jednine muškog roda ('njemu'). Značenje: Ističe osobnu dimenziju Božjeg obećanja. Dijete nije samo rođeno općenito, već je darovano izravno Abrahamu kao osobno ispunjenje zavjetnog odnosa s Bogom. Imena: - Abraham [אַבְרָהָם / Avraham] (osoba) Znači: otac mnoštva (pučka etimologija) ili otac je uzvišen (od Abram) Tvorba: Ime Abram sastoji se od 'av' (otac) i 'ram' (uzvišen). U obliku Abraham, element 'ham' pučki se povezuje s hebrejskom riječi 'hamon', što znači mnoštvo. Tekst objašnjava: U Postanku 17:5 Bog izričito objašnjava ime: "jer ću te učiniti ocem mnoštva naroda (av hamon goyim)". Promjena imena: Abram (uzvišeni otac) promijenjeno je u Abraham (otac mnoštva), što označava teološki prijelaz s obiteljskog na univerzalno obećanje spasenja za mnoge narode.
- Izak [יִצְחָק / Yitschak] (osoba) Znači: on se smije / neka se nasmiješi Tvorba: Ime je izvedeno iz hebrejskog korijena צָחַק (tsachak) koji znači 'smijati se', formirano u imperfektu 3. lica jednine (on se smije). Tekst objašnjava: Biblija ime povezuje sa smijehom nevjerice Abrahama (Postanak 17:17) i Sare (Postanak 18:12) prije rođenja, te sa smijehom radosnog čuđenja Sare (Postanak 21:6) nakon rođenja.
Ovaj stih iz Knjige Postanka (21:5) je teološki i narativni klimaks dugotrajnog procesa Božjeg obećanja i ljudskog iščekivanja. Strogim bilježenjem Abrahamove poodmakle dobi od stotinu godina tekst jasno naglašava biološku i ljudsku nemogućnost začeća, čime se Izakovo rođenje pozicionira kao isključivo djelo božanske milosti i čudesne intervencije.
Time pisac ne samo da potvrđuje da je Bog apsolutno vjeran svojim zavjetima unatoč protoku vremena, nego i postavlja temelj biblijskoj temi po kojoj Bog život i spasenje donosi iz naizgled 'mrtvih' situacija. Izak je doslovni plod vjere, čiji sam dolazak mijenja sumnju i čekanje u radosni smijeh.