Knjiga Postanka 29

1Tada Jakov podiže noge svoje i ode u zemlju sinova Istoka. 2Pogleda, i gle: bunar u polju, i gle, ondje tri stada ovaca leže uz njega, jer se iz toga bunara napajahu stada; a velik kamen bijaše na otvoru bunara. 3Kada bi se ondje skupila sva stada, odvalili bi kamen s otvora bunara i napojili ovce, pa bi vratili kamen na otvor bunara, na njegovo mjesto. 4I reče im Jakov: "Braćo moja, odakle ste?" A oni rekoše: "Iz Harana smo." 5Tada im reče: "Poznajete li Labana, sina Nahorova?" Oni odgovoriše: "Poznajemo." 6I upita ih: "Je li u miru?" A oni rekoše: "U miru je; i gle, Rahela, kći njegova, dolazi sa stadom." 7On reče: "Gle, dan je još velik, nije vrijeme da se okuplja stoka; napojite ovce pa idite i pasite." 8A oni rekoše: "Ne možemo dok se ne skupe sva stada pa odvale kamen s otvora bunara; tek tada napojimo ovce." 9Dok on još govoraše s njima, Rahela dođe sa stadom oca svojega, jer bijaše pastirica. 10I kad Jakov vidje Rahelu, kćer Labana, brata majke svoje, i stado Labana, brata majke svoje, pristupi Jakov i odvali kamen s otvora bunara te napoji stado Labana, brata majke svoje. 11Tada Jakov poljubi Rahelu, podiže glas svoj i zaplaka. 12I javi Jakov Raheli da je brat oca njezina i da je sin Rebekin; a ona potrča i javi ocu svojemu. 13A kad Laban ču vijest o Jakovu, sinu sestre svoje, potrča mu ususret, zagrli ga, poljubi ga i uvede ga u kuću svoju; a on ispripovjedi Labanu sve ove stvari. 14Tada mu Laban reče: "Zaista, ti si kost moja i tijelo moje!" I ostade kod njega mjesec dana. 15Poslije reče Laban Jakovu: "Zar zato što si brat moj da mi služiš badava? Reci mi: kolika će biti plaća tvoja?" 16A Laban imaše dvije kćeri: ime starijoj bijaše Lea, a ime mlađoj Rahela. 17Oči Leine bijahu blage, a Rahela bijaše lijepa stasa i lijepa izgleda. 18Jakov zavolje Rahelu pa reče: "Služit ću ti sedam godina za Rahelu, kćer tvoju mlađu." 19A Laban reče: "Bolje je da je dam tebi nego da je dam drugomu čovjeku; ostani kod mene." 20Tako Jakov služaše za Rahelu sedam godina, i bijahu one u očima njegovim kao nekoliko dana, jer ju je ljubio. 21Tada Jakov reče Labanu: "Daj mi ženu moju, jer se ispuniše dani moji, pa da uđem k njoj." 22I skupi Laban sve ljude onoga mjesta te priredi gozbu. 23A kad bi uvečer, uze kćer svoju Leu i dovede je k njemu, a on uđe k njoj. 24Laban joj dade sluškinju svoju Zilpu — kćeri svojoj Lei za sluškinju. 25A kad bi ujutro, gle: to bijaše Lea! I reče on Labanu: "Što si mi to učinio? Zar ti nisam za Rahelu služio? Zašto si me dakle prevario?" 26Laban odgovori: "Ne čini se tako u našemu kraju da se mlađa daje prije prvorođene. 27Ispuni svadbeni tjedan ove, pa ćemo ti dati i ovu za službu kojom ćeš služiti kod mene još sedam drugih godina." 28Jakov učini tako i ispuni njezin tjedan; tada mu on dade kćer svoju Rahelu za ženu. 29I dade Laban kćeri svojoj Raheli sluškinju svoju Bilhu — njoj za sluškinju. 30I uđe on k Raheli, te ljubljaše Rahelu više nego Leu; i služaše kod njega još sedam drugih godina. 31A Jahve vidje da je Lea omražena, pa joj otvori maternicu; a Rahela bijaše nerotkinja. 32I zatrudnje Lea i rodi sina, te mu nadjenu ime Ruben, jer reče: "Doista, Jahve pogleda na nevolju moju, jer sada će me ljubiti muž moj." 33I ponovo zatrudnje i rodi sina, pa reče: "Doista, Jahve ču da sam omražena, pa mi dade i ovoga." I nadjenu mu ime Šimun. 34Zatrudnje ponovo i rodi sina, pa reče: "Sada, ovaj put, privržit će se muž moj uz mene, jer mu rodih tri sina." Stoga mu nadjenuše ime Levi. 35I ponovo zatrudnje i rodi sina, pa reče: "Ovaj put hvalit ću Jahvu!" Stoga mu nadjenu ime Juda. Tada prestade rađati.