Knjiga Postanka 3

1A zmija bijaše lukavija od svake poljske životinje koju načini Jahve Bog; pa reče ženi: "Zar Bog doista reče: 'Ne jedite ni sa kojeg stabla u vrtu'?" 2A žena reče zmiji: "Od ploda sa stabala u vrtu smijemo jesti, 3ali za plod sa stabla koje je usred vrta Bog reče: 'Ne jedite od njega i ne dirajte u nj, da ne umrete.'" 4Tada zmija reče ženi: "Zacijelo nećete umrijeti! 5Jer zna Bog da će vam se u dan kad budete jeli s njega otvoriti oči, pa ćete biti kao Bog, poznajući dobro i zlo." 6I vidje žena da je stablo dobro za jelo, i da je zamamno očima, i da je stablo poželjno za stjecanje mudrosti; pa uze od ploda njegova i pojede, te dade i mužu svome koji bijaše s njom, pa i on pojede. 7Tada se otvoriše oči oboma i spoznaše da su goli; pa sašiše smokvino lišće i načiniše sebi pregače. 8I čuše glas Jahve Boga koji je hodao vrtom za dnevnoga povjetarca; i sakri se čovjek sa ženom svojom pred Licem Jahve Boga među stabla u vrtu. 9Tada Jahve Bog pozva čovjeka i reče mu: "Gdje si?" 10A on reče: "Glas Tvoj čuh u vrtu, pa se pobojah jer sam gol, i sakrih se." 11A On reče: "Tko ti kaza da si gol? Zar si jeo sa stabla s kojega sam ti zapovjedio da ne jedeš?" 12Tada čovjek reče: "Žena koju si dao da bude sa mnom — ona mi dade sa stabla, pa pojedoh." 13Nato Jahve Bog reče ženi: "Što si to učinila?" A žena reče: "Zmija me prevari, pa pojedoh." 14Tada Jahve Bog reče zmiji: "Jer si to učinila, prokleta ti bila među svom stokom i među svim poljskim životinjama! Na trbuhu svome ići ćeš i prah ćeš jesti sve dane života svoga. 15I neprijateljstvo ću staviti između tebe i žene, i između sjemena tvoga i sjemena njezina: on će ti satrti glavu, a ti ćeš mu satrti petu." 16Ženi reče: "Silno ću umnožiti muku tvoju i trudnoću tvoju: u muci ćeš rađati djecu, a žudnja će tvoja biti prema mužu tvome, i on će vladati nad tobom." 17A Adamu reče: "Jer si poslušao glas žene svoje te jeo sa stabla za koje sam ti zapovjedio: 'Ne jedi s njega', prokleta neka je zemlja zbog tebe; u muci ćeš se s nje hraniti sve dane života svoga; 18i trnje i čičak rađat će ti, a jest ćeš poljsko bilje. 19U znoju lica svoga jest ćeš kruh dok se ne vratiš u zemlju, jer si iz nje uzet; ta prah si i u prah ćeš se vratiti." 20I nadjenu čovjek ženi svojoj ime Eva, jer ona postade majka svega živoga. 21A Jahve Bog načini Adamu i ženi njegovoj haljine od kože te ih odjenu. 22Tada reče Jahve Bog: "Gle, čovjek postade kao jedan od Nas, znajući dobro i zlo; a sada, da ne ispruži ruku svoju i uzme također sa stabla života, pa pojede i živi dovijeka!" 23Zato ga Jahve Bog posla iz vrta edenskoga da obrađuje zemlju iz koje bijaše uzet. 24I protjera čovjeka; a istočno od vrta edenskoga nastani kerube i plamen mača koji se okretao, da čuvaju put k stablu života.