i trnje i čičak rađat će ti, a jest ćeš poljsko bilje.
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
i trnje i čičak rađat će ti, a jest ćeš poljsko bilje.
U znoju lica svoga jest ćeš kruh dok se ne vratiš u zemlju, jer si iz nje uzet; ta prah si i u prah ćeš se vratiti."
I nadjenu čovjek ženi svojoj ime Eva, jer ona postade majka svega živoga.
A Jahve Bog načini Adamu i ženi njegovoj haljine od kože te ih odjenu.
Tada reče Jahve Bog: "Gle, čovjek postade kao jedan od Nas, znajući dobro i zlo; a sada, da ne ispruži ruku svoju i uzme također sa stabla života, pa pojede i živi dovijeka!"
I nadjenu čovjek ženi svojoj ime Eva, jer ona postade majka svega živoga.
I Adam nadjede ženi svojoj ime Jeva, zato što je ona mati svjema živima.
וַיִּקְרָא הָֽאָדָם שֵׁם אִשְׁתּוֹ חַוָּה כִּי הִוא הָֽיְתָה אֵם כָּל חָֽי
va/i.yik.Ra' ha./'a.Dam shem 'ish.T/o cha.Vah ki hi' ha.ye.Tah 'em kol- Chai
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I nazva čovjek ime žene svoje Eva jer ona postade majka sveg živog."
1. i nazva Izvornik: וַיִּקְרָא [vayikra'] Gramatika: Glagol u Qal imperfektu, 3. lice jednine muškog roda, s waw-konsekutivom. Ovaj gramatički oblik tipičan je za biblijski narativni izričaj prošlosti (radnja koja se nadovezuje). Značenje: Čin imenovanja u drevnom bliskoistočnom kontekstu ne predstavlja puko etiketiranje, već očitovanje autoriteta i prepoznavanje suštine ili funkcije bića koje se imenuje.
2. čovjek Izvornik: הָֽאָדָם [ha'adam] Gramatika: Imenica u jednini s određenim članom (ha-). Korištenje određenog člana pokazuje da u ovoj fazi teksta riječ još uvijek funkcionira dijelom kao opća imenica, a dijelom kao vlastito ime. Značenje: Ukazuje na specifičnog, prvog čovjeka, ali ga istodobno predstavlja kao arhetip cijelog čovječanstva, podsjećajući na njegovo podrijetlo od zemlje ('adamah').
3. žene svoje Izvornik: אִשְׁתּוֹ ['ishto] Gramatika: Imenica 'ishah' (žena) nalazi se u konstruktnom stanju (status constructus) te je spojena s pronominalnim sufiksom za 3. lice jednine muškog roda ('njegova'). Značenje: Sufiks naglašava duboku relacijsku i bračnu vezu stvorenu prije pada. Ovdje muškarac prepoznaje novu, specifičnu funkciju svoje partnerice.
4. jer ona Izvornik: כִּי הִוא [kiy hiv'] Gramatika: Veznik 'kiy' (jer) djeluje kao uzročni veznik, popraćen neovisnom osobnom zamjenicom 3. lica jednine ženskog roda. Značenje: Ova fraza uvodi etiološko objašnjenje. Tekst njome daje konkretan razlog i narativno opravdanje zašto je ženi dodijeljeno upravo to ime prepuno nade.
5. majka sveg živog Izvornik: אֵם כָּל חָֽי ['em kal chay] Gramatika: Složeni lanac u statusu constructusu gdje 'em' (majka) upravlja imenicom 'kal' (sve), a koja pak pobliže označava imenicu 'chay' (živo). Značenje: Naslov podiže ulogu žene na temeljnu razinu darivateljice života. Iako je smrt upravo ušla u svijet, ova fraza proročki potvrđuje da će život preko nje u konačnici preživjeti i nastaviti se. Imena:
- Eva [חַוָּה / chava] (osoba) Znači: davateljica života, ona koja živi Tvorba: Dolazi od starog semitskog, odnosno hebrejskog korijena ח-ו-ה (ch-w-h) ili ח-י-ה (ch-y-h), koji temeljno znače 'živjeti', 'imati život' ili 'udahnuti život'. Tekst objašnjava: Tekst izričito objašnjava podrijetlo imena kauzalnom klauzulom 'jer ona postade majka sveg živog', izravno ga vežući za njezinu biološku i duhovnu ulogu. Promjena imena: U prethodnim je stihovima bila nazivana samo općom imenicom 'žena' ('ishah), a u ovom trenutku prvi put dobiva konkretno osobno ime od svog muža.
- Adam [הָֽאָדָם / ha'adam] (osoba) Znači: čovjek, zemljani Tvorba: Uska lingvistička i asonantska veza s hebrejskom riječju אֲדָמָה ('adamah), što znači zemlja, tlo ili prah, označavajući materijal od kojeg je oblikovan.
Ovaj je stih teološka točka preokreta unutar poglavlja o padu u Knjizi Postanka. Neposredno nakon što su izrečene presude za neposluh - koje su u ljudsko iskustvo donijele bol, muku i neminovnu smrt - Adam odgovara neočekivanim činom koji afirmira život. Umjesto da klone pred izvjesnošću vlastite smrtnosti, on svojoj ženi daje osobno ime koje usmjerava pogled prema budućnosti, ustrajnosti i nadi.
Etiološko objašnjenje koje pisac daje - "majka sveg živog" - izdiže Evu s pukog pratitelja na ključnu figuru Božjeg stvoriteljskog nauma unatoč izgonu iz Edena. Tragedija ljudskog pada tu se susreće s trijumfom Božje milosti; smrt je dobila svoje mjesto u poretku, ali život će, po ženi, nadvladati kroz rađanje novih generacija. U središtu osude očituje se klica evanđelja života.