A Adamu reče: "Jer si poslušao glas žene svoje te jeo sa stabla za koje sam ti zapovjedio: 'Ne jedi s njega', prokleta neka je zemlja zbog tebe; u muci ćeš se s nje hraniti sve dane života svoga;
i trnje i čičak rađat će ti, a jest ćeš poljsko bilje.
U znoju lica svoga jest ćeš kruh dok se ne vratiš u zemlju, jer si iz nje uzet; ta prah si i u prah ćeš se vratiti."
I nadjenu čovjek ženi svojoj ime Eva, jer ona postade majka svega živoga.
A Jahve Bog načini Adamu i ženi njegovoj haljine od kože te ih odjenu.
U znoju lica svoga jest ćeš kruh dok se ne vratiš u zemlju, jer si iz nje uzet; ta prah si i u prah ćeš se vratiti."
Sa znojem lica svojega ješćeš hljeb, dokle se ne vratiš u zemlju od koje si uzet; jer si prah, i u prah ćeš se vratiti.
בְּזֵעַת אַפֶּיךָ תֹּאכַל לֶחֶם עַד שֽׁוּבְךָ אֶל הָאֲדָמָה כִּי מִמֶּנָּה לֻקָּחְתָּ כִּֽי עָפָר אַתָּה וְאֶל עָפָר תָּשֽׁוּב
be./ze.'At 'a.Pei./kha To.khal Le.chem 'ad shu.ve./Kha 'el- ha./'a.da.Mah ki mi.Me./nah lu.Ka.che.ta ki- a.Far 'A.tah ve./'el- 'a.Far ta.Shuv
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"U znoju lica tvoga jest ćeš kruh do povratka tvoga u zemlju jer iz nje uzet si jer prah ti i u prah vratit ćeš se"
1. u znoju lica tvoga Izvornik: בְּזֵעַת אַפֶּיךָ [beze'at 'apeykha] Gramatika: Konstruktno stanje imenice 'znoj' vezano uz dualni oblik imenice za nos odnosno lice (s pronominalnim sufiksom drugog lica). Doslovni smisao izričaja je 'u znoju nosnica tvojih'. Značenje: Ukazuje na težak, iscrpljujući rad i tjelesni napor koji postaje trajna ljudska sudbina. Nos koji se znoji od teškog disanja simbolizira svakodnevnu, mukotrpnu borbu za opstanak u palom svijetu.
2. do povratka tvoga Izvornik: עַד שֽׁוּבְךָ ['ad shuvkha] Gramatika: Prijedlog 'do' spojen s infinitivom konstruktnim glagola 'shuv' (vratiti se), kojemu je dodan sufiks drugog lica jednine. Značenje: Označava neminovnost smrti kao krajnje vremenske granice ljudskog ovozemaljskog truda. Glagol povratka naglašava cikličnu prirodu ljudskog bića i podložnost protoku vremena.
3. u zemlju Izvornik: אֶל הָאֲדָמָה ['el ha'adama] Gramatika: Prijedlog smjera i imenica ženskog roda s određenim članom, izvedena od istog semitskog korijena kao i ime čovjeka (Adam). Značenje: Podsjeća čovjeka na njegovo fizičko porijeklo i usku vezanost sa stvorenom materijom. Ističe se duboka teološka spona između čovjeka (Adam) i zemlje (adama) iz koje je oblikovan te kojoj konačno pripada.
4. uzet si Izvornik: לֻקָּחְתָּ [lukachta] Gramatika: Pasivni (pual) oblik perfekta glagola 'laqach' (uzeti) u drugom licu jednine muškog roda. Značenje: Naglašava potpunu pasivnost čovjeka u činu njegovog vlastitog postanka. Čovjek nije neovisan vlastiti izvor, nego je prvotno oblikovan i pokrenut Božjim suverenim činom posuđivanja od materije.
5. jer prah Izvornik: כִּֽי עָפָר [kiy 'afar] Gramatika: Veznik uzročnosti praćen imenicom u apsolutnom stanju koja označava suhu zemlju, prašinu ili rasuti materijal. Značenje: Ističe krajnju prolaznost, tjelesnu krhkost i poniznost ljudskog postojanja pred vječnim Stvoriteljem. Prah služi kao snažan kontrast uzvišenom, božanskom dahu života (ruah) koji privremeno održava čovjeka živim.
Ovaj stih iz Postanka 3,19 predstavlja vrhunac Božje presude nakon čovjekova pada i jasno ocrtava novu stvarnost postojanja obilježenu mukotrpnim radom i neizbježnom smrtnošću. Kroz teologiju snažno ukorijenjenu u poimanju materijalnog izvora tijela, tekst naglašava da stvorenje lišeno potpunog zajedništva s Izvorom Života doživljava polagan, ali siguran proces vraćanja u svoje početno stanje nestabilnog praha. Kružni karakter čovjekova tjelesnog puta – od zemlje ka zemlji – beskompromisan je podsjetnik na ontološku ovisnost o Bogu.
Izrečena sudbina ne opisuje se samo kao jednostavna sankcija, već kao proglašenje naravne posljedice grešne pobune koja je težila božanskom statusu. Umjesto obećane božanstvenosti, čovjekov je pogled sudbinski preusmjeren na krhku stvarnost vlastite smrtnosti. Sav životni napor, znoj i trud od sada imaju svoj zemaljski rok trajanja, ukidajući ljudsku iluziju vlastite samodostatnosti i potvrđujući vladavinu Boga nad stvorenim vremenom i materijom.