Knjiga Postanka 8

1I sjeti se Bog Noe, i svake životinje i sve stoke koja bijaše s njim u Arci; te provede Bog vjetar preko zemlje, pa se smiriše vode. 2I zatvoriše se izvori bezdana i ustave Nebesa, te se obustavi kiša s Nebesa. 3I vraćahu se vode sa zemlje, neprestano se povlačeći; i umanjiše se vode nakon sto i pedeset dana. 4A u sedmome mjesecu, sedamnaestoga dana u mjesecu, Arka počinu na gorama Ararata. 5I vode su dalje neprestano opadale sve do desetoga mjeseca; a u desetome mjesecu, prvoga dana u mjesecu, pokazaše se vrhovi gora. 6I bi nakon četrdeset dana: otvori Noa prozor Arke koji bijaše načinio, 7pa posla gavrana; a on izlazaše i vraćaše se sve dok se ne osušiše vode sa zemlje. 8Tada posla golubicu od sebe da vidi jesu li opale vode s tla. 9Ali golubica ne nađe počivališta za taban svoje noge, pa se vrati k njemu u Arku jer vode bijahu po svoj zemlji; a on pruži svoju ruku, uze je i unese je k sebi u Arku. 10I pričeka još drugih sedam dana, pa ponovo posla golubicu iz Arke. 11A u vrijeme večeri dođe k njemu golubica, i gle: u njezinu kljunu svježe otkinut maslinov list! Tako spozna Noa da su opale vode sa zemlje. 12Tada pričeka još drugih sedam dana i posla golubicu, ali se ona više ne vrati k njemu. 13I bi šest stotina i prve godine, u prvome mjesecu, prvoga dana u mjesecu: presušiše vode sa zemlje; tada Noa ukloni pokrov Arke i pogleda, kad gle — osušilo se tlo. 14A u drugome mjesecu, dvadeset i sedmoga dana u mjesecu, osuši se zemlja. 15Tada prozbori Bog Noi: 16"Izađi iz Arke, ti i tvoja žena, i tvoji sinovi i žene tvojih sinova s tobom. 17Svaku životinju koja je s tobom od svakoga tijela — među pticama, i među stokom, i među svim gmazovima koji gmižu po zemlji — izvedi sa sobom; i neka vrve po zemlji, i neka se plode i množe na zemlji." 18I izađe Noa, a s njim i njegovi sinovi, njegova žena i žene njegovih sinova. 19Svaka životinja, svaki gmaz i svaka ptica — sve što gmiže po zemlji — po svojim rodovima izađoše iz Arke. 20Tada Noa sagradi žrtvenik Jahvi, pa uze od sve čiste stoke i od svih čistih ptica te prinese paljenice na žrtveniku. 21I pomirisa Jahve ugodni miris, pa reče Jahve u Svoje srce: "Neću više proklinjati tlo zbog čovjeka, jer je zamisao čovječjega srca zla od njegove mladosti; i neću više udariti sve živo kao što učinih. 22Sve dok bude Zemlje, sjetva i žetva, i hladnoća i toplina, i ljeto i zima, i dan i noć neće prestati."