A u vrijeme večeri dođe k njemu golubica, i gle: u njezinu kljunu svježe otkinut maslinov list! Tako spozna Noa da su opale vode sa zemlje.
Tada pričeka još drugih sedam dana i posla golubicu, ali se ona više ne vrati k njemu.
I bi šest stotina i prve godine, u prvome mjesecu, prvoga dana u mjesecu: presušiše vode sa zemlje; tada Noa ukloni pokrov Arke i pogleda, kad gle — osušilo se tlo.
A u drugome mjesecu, dvadeset i sedmoga dana u mjesecu, osuši se zemlja.
Tada prozbori Bog Noi:
I bi šest stotina i prve godine, u prvome mjesecu, prvoga dana u mjesecu: presušiše vode sa zemlje; tada Noa ukloni pokrov Arke i pogleda, kad gle — osušilo se tlo.
Šest stotina prve godine vijeka Nojeva prvi dan prvoga mjeseca usahnu voda na zemlji; i Noje otkri krov na kovčegu, i ugleda zemlju suhu.
וַֽיְהִי בְּאַחַת וְשֵׁשׁ מֵאוֹת שָׁנָה בָּֽרִאשׁוֹן בְּאֶחָד לַחֹדֶשׁ חָֽרְבוּ הַמַּיִם מֵעַל הָאָרֶץ וַיָּסַר נֹחַ אֶת מִכְסֵה הַתֵּבָה וַיַּרְא וְהִנֵּה חָֽרְבוּ פְּנֵי הָֽאֲדָמָֽה
Va/y.hi be./'a.Chat ve./shesh- me.'ot sha.Nah ba./ri.shOn be./'e.Chad la./Cho.desh cha.re.Vu ha./Ma.yim me./'Al ha./'A.retz va/i.Ya.sar no.ach 'et- mikh.Seh ha./te.Vah va/i.Yar' ve./hi.Neh cha.re.Vu pe.Nei Ha./'a.da.Mah
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I bi u jednoj i šest stotina godina, u prvom, u jednom mjeseca, presušiše vode od iznad zemlje, i ukloni Noa pokrov arke, i vidje, i gle presušiše lica tla."
1. I bi Izvornik: וַֽיְהִי [vayhiy] Gramatika: Treće lice jednine muškog roda, Qal imperfekt glagola 'hayah' (biti) s waw konsekutivnim. Ovaj oblik često označava početak novog narativnog niza u biblijskom hebrejskom. Značenje: Ukazuje na prijelomni trenutak u vremenu, označavajući prelazak iz razdoblja potopa i destrukcije u novo razdoblje obnove.
2. presušiše Izvornik: חָֽרְבוּ [charvu] Gramatika: Treće lice množine, Qal perfekt glagola 'charav' (osušiti se, presušiti). Pojavljuje se dvaput u ovom stihu naglašavajući postupan proces povlačenja vode. Značenje: Znači sušenje do mjere da više nema stajaće vode na površini, ali tlo još nije potpuno suho i čvrsto, za što će se kasnije u 14. stihu iskoristiti glagol 'yavesh'.
3. i ukloni Izvornik: וַיָּסַר [vayasar] Gramatika: Treće lice jednine muškog roda, Hifil imperfekt glagola 'sur' (skrenuti, odstupiti) s waw konsekutivnim. Hifil je kauzativni oblik, dakle doslovno znači 'učiniti da odstupi' odnosno ukloniti. Značenje: Označava prvu aktivnu Noinu radnju prema vanjskom svijetu nakon dugog vremena pasivnog čekanja u arci, simbolizirajući njegovu inicijativu u otkrivanju novog stvaranja.
4. pokrov Izvornik: מִכְסֵה [mikhse] Gramatika: Imenica muškog roda u konstruktnom stanju (status constructus), izvedena iz glagola 'khasah' (pokriti). Odnosi se na gornji dio ili krov arke. Značenje: Fizičko uklanjanje pokrova simbolizira skidanje pregrade između Noe i vanjskog svijeta. Isti korijen koristi se i za pokrov Šatora sastanka, što arci daje svetohranišni i spasonosni karakter.
5. arke Izvornik: הַתֵּבָה [hateva] Gramatika: Imenica ženskog roda s određenim članom 'ha'. Riječ je vjerojatno egipatskog podrijetla (tebet), a ne hebrejskog, i označava kutiju ili škrinju bez kormila. Značenje: Naglašava potpunu prepuštenost Božjem vodstvu jer arka nije imala vlastiti pogon ni navigaciju. Ista riječ se u Bibliji koristi još samo za košaru u kojoj je spašen mali Mojsije na Nilu.
6. lica tla Izvornik: פְּנֵי הָֽאֲדָמָֽה [peney ha'adama] Gramatika: Fraza u konstruktnom lancu (smihut). 'Peney' je množina u konstruktnom stanju od 'panim' (lice, površina), a 'ha'adama' znači obradiva zemlja, oranica. Značenje: Izraz personificira zemlju koja izranja iz voda potopa jednako kao i prilikom prvotnog Stvaranja. 'Adama' nas podsjeća na prvog čovjeka (Adam) koji je od nje uzet, nagovještavajući ponovni početak i obnavljanje suživota čovjeka i zemlje. Imena:
- Noa [נֹחַ / Noach] (osoba) Znači: počinak, odmor Tvorba: Ime je izvedeno iz hebrejskog korijena 'nuach' (נוּחַ) koji znači počinuti, odmoriti se, ili se smiriti. Tekst objašnjava: Knjiga Postanka 5:29 povezuje ime Noa s fonetski sličnim korijenom 'nakham' (נָחַם) koji znači utješiti: 'Ovaj će nas tješiti u našem radu i u trudu naših ruku na zemlji koju je Jahve prokleo.'
Ovaj stih predstavlja dramatičnu prekretnicu u priči o potopu, donoseći prvi stvarni kontakt sa spašenim svijetom nakon mjeseci destrukcije i zatočeništva u arci. Precizno navođenje vremena (prvi dan prvog mjeseca Noine 601. godine) nije tek povijesna kronologija, već snažna teološka objava novog početka. Označava svojevrsnu 'novu Novu godinu' kojom se obnavlja prirodni ciklus vremena i godišnjih doba koji je bio narušen kataklizmom.
Noin čin uklanjanja pokrova s arke i njegov pogled na zemlju koja se suši aludira na treći dan prvotnog Stvaranja kada su se vode povukle kako bi se pojavilo suho kopno (Postanak 1). Svijet je ovim činom simbolično ponovno stvoren, kršten i očišćen, a Noa stoji na njegovom pragu spreman preuzeti ulogu novog Adama na tek izronjelom i pomirenom 'licu tla'.