Knjiga Postanka 44

1I zapovjedi onomu koji bijaše nad njegovom kućom: "Napuni vreće ovih ljudi hranom koliko god mogu ponijeti, i stavi srebro svakoga u otvor njegove vreće. 2A moj pehar, pehar srebrni, stavit ćeš u otvor vreće najmlađega, i srebro za njegovo žito." I on učini po riječi Josipovoj koju izreče. 3Jutro zasvijetli, a ljudi bijahu otpušteni, oni i magarci njihovi. 4Oni izađoše iz grada, još se ne bijahu udaljili, a Josip reče onomu koji bijaše nad njegovom kućom: "Ustani, potjeraj za tim ljudima, sustigni ih i reci im: 'Zašto uzvratiste zlo za dobro? 5Nije li to ono iz čega pije moj gospodar i čime on zacijelo gata? Zlo učiniste time što ste učinili.'" 6I sustiže ih te im izreče ove riječi. 7A oni mu rekoše: "Zašto gospodar moj govori takve riječi? Daleko bilo od slugu tvojih da učine takvo što! 8Gle, srebro koje nađosmo u otvoru svojih vreća vratismo tebi iz zemlje kanaanske; pa kako bismo iz kuće gospodara tvoga ukrali srebro ili zlato? 9Onaj od tvojih slugu kod kojega se nađe, neka umre, a i mi ćemo postati robovi gospodaru mojemu." 10A on reče: "Neka i sada bude po vašim riječima: onaj kod kojega se nađe bit će meni rob, a vi ćete biti nedužni." 11I požuriše te spustiše svaki svoju vreću na zemlju, i otvoriše svaki svoju vreću. 12I pretraži: od najstarijega započe, a kod najmlađega završi; i nađe se pehar u vreći Benjaminovoj. 13Tada razderaše haljine svoje, i svaki natovari na svojega magarca, pa se vratiše u grad. 14I dođe Juda i braća njegova u kuću Josipovu, a on još bijaše tamo, pa padoše pred njim na zemlju. 15A Josip im reče: "Kakvo je to djelo što ga učiniste? Zar ne znate da čovjek poput mene zacijelo gata?" 16A Juda reče: "Što da kažemo gospodaru mojemu? Što da govorimo i čime da se opravdamo? Bog je našao krivnju slugu tvojih! Evo, robovi smo gospodaru mojemu, i mi i onaj u čijoj se ruci našao pehar." 17Ali on reče: "Daleko bilo od mene da učinim ovo! Čovjek u čijoj se ruci našao pehar bit će meni rob, a vi uziđite u miru k ocu svojemu." 18Tada mu pristupi Juda i reče: "O, gospodaru moj, neka sluga tvoj, molim te, progovori riječ u uši gospodara mojega, i neka ne planu gnjev tvoj na slugu tvojega, jer ti si kao i faraon. 19Gospodar moj upita sluge svoje: 'Imate li oca ili brata?' 20A mi rekosmo gospodaru mojemu: 'Imamo stara oca i maleno dijete starosti; a brat njegov je umro, pa on sam preostade majci svojoj, i otac ga njegov ljubi.' 21Tada si rekao slugama svojim: 'Spustite ga k meni da stavim oko svoje na njega.' 22A mi rekosmo gospodaru mojemu: 'Ne može momak ostaviti oca svojega; jer ako ostavi oca svojega, on će umrijeti.' 23Nato si rekao slugama svojim: 'Ako ne siđe vaš najmlađi brat s vama, nećete više vidjeti lica mojega.' 24I kad uziđosmo k sluzi tvojemu, ocu mojemu, javismo mu riječi gospodara mojega. 25I reče otac naš: 'Vratite se, kupite nam malo hrane.' 26A mi rekosmo: 'Ne možemo sići. Ako naš najmlađi brat bude s nama, sići ćemo, jer ne možemo vidjeti lica onoga čovjeka ako naš najmlađi brat nije s nama.' 27Tada sluga tvoj, otac moj, reče nama: 'Vi znate da mi je žena moja rodila dvojicu. 28Jedan izađe od mene, pa rekoh: "Zacijelo je rastrgan!" I ne vidjeh ga sve do sada. 29Ako uzmete i ovoga ispred lica mojega pa ga zadesi nesreća, spustit ćete sijedu glavu moju u zlu u Šeol.' 30I sada, kad dođem k sluzi tvojemu, ocu svojemu, a momak ne bude s nama — dok je duša njegova vezana uz dušu njegovu — 31dogodit će se, kad vidi da momka nema, da će umrijeti; i tvoje će sluge spustiti sjedine sluge tvojega, oca našega, u tuzi u Šeol. 32Jer tvoj je sluga jamčio za momka ocu mojemu: 'Ako ti ga ne dovedem, bit ću kriv ocu svojemu u sve dane.' 33Zato sada, molim te, neka ostane sluga tvoj umjesto momka kao rob gospodaru mojemu, a momak neka uziđe s braćom svojom. 34Jer kako ću uzaći k ocu svojemu a da momak nije sa mnom? Da ne gledam zlo koje bi snašlo oca mojega!"