I pretraži: od najstarijega započe, a kod najmlađega završi; i nađe se pehar u vreći Benjaminovoj.
I pretraži: od najstarijega započe, a kod najmlađega završi; i nađe se pehar u vreći Benjaminovoj.
Tada razderaše haljine svoje, i svaki natovari na svojega magarca, pa se vratiše u grad.
I dođe Juda i braća njegova u kuću Josipovu, a on još bijaše tamo, pa padoše pred njim na zemlju.
A Josip im reče: "Kakvo je to djelo što ga učiniste? Zar ne znate da čovjek poput mene zacijelo gata?"
A Juda reče: "Što da kažemo gospodaru mojemu? Što da govorimo i čime da se opravdamo? Bog je našao krivnju slugu tvojih! Evo, robovi smo gospodaru mojemu, i mi i onaj u čijoj se ruci našao pehar."
I dođe Juda i braća njegova u kuću Josipovu, a on još bijaše tamo, pa padoše pred njim na zemlju.
I dođe Juda s braćom svojom Josifu u kuću, dok on još bijaše kod kuće, i padoše pred njim na zemlju.
וַיָּבֹא יְהוּדָה וְאֶחָיו בֵּיתָה יוֹסֵף וְהוּא עוֹדֶנּוּ שָׁם וַיִּפְּלוּ לְפָנָיו אָֽרְצָה
va/i.ya.Vo' ye.hu.Dah ve./'e.Cha/v Bei.ta/h yo.Sef ve./Hu' o.De./nu Sham va/i.yi.pe.Lu le./fa.Na/v 'A.re.tza/h
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I-dođe Juda i-braća-njegova u-kuću Josipovu, a-on još-uvijek tamo, i-padoše pred-njim na-zemlju."
1. i dođe Izvornik: וַיָּבֹא [vayavo'] Gramatika: Glagol korijena בוא (bo') u Qal imperfektu, 3. lice jednine muškog roda s waw-konsekutivom. Zanimljivo je da je glagol u jednini iako slijedi složeni subjekt (Juda i braća), što je česta pojava u biblijskom hebrejskom kada glagol prethodi subjektu. Značenje: Korištenje jednine snažno fokusira pažnju na Judu kao glavnog aktera i glasnogovornika braće. U ovom presudnom trenutku, on preuzima vodstvo i odgovornost za Benjamina.
2. u kuću Izvornik: בֵּיתָה [beyta] Gramatika: Imenica בַּיִת (bayit, kuća) u konstruktnom stanju prema imenu Josip, s dodanim lokativnim ili smjernim 'he' (ה ָ-) na kraju. Značenje: Označava usmjereno kretanje prema cilju, doslovno 'prema kući Josipovoj'. Ulazak u taj prostor naglašava da braća stupaju na Josipov teritorij gdje on ima apsolutnu vlast.
3. još uvijek (on) Izvornik: עוֹדֶנּוּ ['odenu] Gramatika: Prilog עוֹד ('od, još, još uvijek) sa pronominalnim sufiksom za 3. lice jednine muškog roda (doslovno: 'još uvijek on'). Značenje: Ova specifična konstrukcija stvara dramatično iščekivanje. Činjenica da je Josip namjerno ostao čekati braću u kući presudna je za neposredni susret i nadolazeću presudu.
4. i padoše Izvornik: וַיִּפְּלוּ [vayipelu] Gramatika: Glagol korijena נפל (nafal, pasti) u Qal imperfektu, 3. lice množine s waw-konsekutivom. Značenje: Označava fizički čin dubokog poklona i potpune bespomoćnosti. Ovaj masovni čin pokoravanja odražava njihov apsolutni očaj nakon pronalaska pehara u Benjaminovoj vreći.
5. pred njim Izvornik: לְפָנָיו [lefanayv] Gramatika: Prijedlog לְ (le, k/prema) spojen s imenicom množine פָּנִים (panim, lice) i sufiksom 3. lica jednine. Doslovno 'k njegovim licima'. Značenje: Fraza označava izravan i intiman susret licem u lice. Često se koristi u kontekstu stupanja pred kralja ili božanstvo, podcrtavajući Josipov nedodirljivi autoritet u tom trenutku.
6. na zemlju Izvornik: אָֽרְצָה ['artsa] Gramatika: Imenica אֶרֶץ (erets, zemlja) opremljena lokativnim 'he' (ה ָ-), čime se označava smjer kretanja - prema dolje, ka tlu. Značenje: Njihov pad na samu zemlju predstavlja savršeno, doslovno ispunjenje Josipovih proročkih snova iz djetinjstva (Postanak 37) gdje mu se klanjaju snopovi i nebeska tijela. Imena: - Juda [יְהוּדָה / yehuda] (osoba) Znači: Neka je slavljen [Jahve] ili Zahvaljujem [Jahvi] Tvorba: Ime potječe od hebrejskog korijena ידה (yadah) što znači hvaliti, zahvaljivati, priznati. Vjerojatno se radi o teoforskom imenu koje iskazuje štovanje Boga. Tekst objašnjava: U Postanku 29,35 Lea nakon rođenja svog četvrtog sina kaže: 'Ovaj put hvalit ću (odeh) Jahvu' i stoga mu daje ime Juda.
- Josip [יוֹסֵף / yosef] (osoba) Znači: Neka [Bog] doda ili Neka umnoži Tvorba: Oblik je jusalativ (skraćeni imperfekt koji izražava želju) od korijena יסף (yasaf) koji znači dodati ili umnožiti. Tekst objašnjava: U Postanku 30,24 Rahela mu daje ime govoreći: 'Neka mi Jahve pridoda (yosef) drugog sina!'. U stihu ranije (30,23) postoji i igra riječi s korijenom 'asaf' kada kaže da je Bog 'uzeo' njenu sramotu.
Ovaj stih iz Postanka 44,14 predstavlja vrhunac dramatskog luka koji je započeo godinama ranije s Josipovim snovima. Juda, koji sada preuzima ulogu neprikosnovenog vođe među braćom umjesto najstarijeg Rubena, dovodi ih natrag u Josipovu kuću u stanju potpunog očaja. Otkriće srebrnog pehara u Benjaminovoj vreći srušilo je sve njihove nade u siguran povratak ocu.
Fizički čin padanja na zemlju pred Josipom označava konačno i potpuno ispunjenje proroštva iz njegove mladosti - onih istih snova zbog kojih su ga braća zamrzila i prodala u roblje. Stih savršeno postavlja scenu za najdirljiviji govor u Knjizi Postanka, Judinu ponudu da preuzme kaznu umjesto Benjamina, što će u konačnici dovesti do toga da Josip otkrije svoj pravi identitet i oprosti braći.