Knjiga Postanka 37

1A Jakov se nastani u zemlji boravaka oca svoga, u zemlji Kanaanu. 2Ovo su naraštaji Jakovljevi: Josip, sin od sedamnaest godina, pasaše sa svojom braćom stado; a on bijaše momak sa sinovima Bilhe i sa sinovima Zilpe, žena oca svoga. I donese Josip zao glas o njima k ocu njihovu. 3A Izrael ljubljaše Josipa više od svih sinova svojih jer mu on bijaše sin starosti, pa mu načini šarenu haljinu. 4I vidješe braća njegova da ga otac njihov ljubi više od sve braće njegove, pa ga zamrziše i ne mogoše mu govoriti za mir. 5Jednom Josip usnu san i ispriča ga braći svojoj, a oni ga još više zamrziše. 6I reče im: "Čujte, molim vas, ovaj san koji usnuh! 7I gle, mi vežemo snopove usred polja, i gle, usta snop moj pa se i uspravi; i gle, okružiše ga snopovi vaši i pokloniše se snopu mojemu." 8A braća mu njegova rekoše: "Zar ćeš doista kraljevati nad nama? Ili ćeš uistinu vladati nad nama?" I još ga više zamrziše zbog snova njegovih i zbog riječi njegovih. 9Potom usnu još drugi san pa ga ispriča braći svojoj i reče: "Gle, usnuh još san; i gle, sunce i mjesec i jedanaest zvijezda klanjaju se meni." 10I ispriča to ocu svome i braći svojoj, a otac ga njegov prekori i reče mu: "Kakav je to san koji si usnuo? Zar ćemo doista doći ja i majka tvoja i braća tvoja da se poklonimo tebi do zemlje?" 11I zavidješe mu braća njegova, a otac njegov sačuva tu riječ. 12I odoše braća njegova pasti stado oca svoga u Šekemu. 13Tada Izrael reče Josipu: "Ne pasu li braća tvoja u Šekemu? Hajde da te pošaljem k njima." A on mu reče: "Evo me." 14I reče mu: "Idi, molim te, vidi mir braće svoje i mir stada, pa mi vrati riječ." I posla ga iz doline Hebrona, te on dođe u Šekem. 15I nađe ga čovjek, a gle, on luta po polju; i upita ga taj čovjek: "Što tražiš?" 16A on reče: "Braću svoju ja tražim. Reci mi, molim te, gdje oni pasu." 17Čovjek reče: "Otišli su odavde jer sam čuo kako govore: 'Pođimo u Dotan.'" Tada Josip ode za braćom svojom i nađe ih u Dotanu. 18I vidješe ga izdaleka, pa prije negoli im se približi, skovaše zavjeru protiv njega da ga usmrte. 19I rekoše jedan drugomu: "Evo, dolazi ovaj gospodar snova! 20A sada hajdete da ga ubijemo i bacimo u jednu od jama, pa ćemo reći: 'Zla ga je zvijer pojela!' I vidjet ćemo što će biti snovi njegovi." 21A Ruben to ču pa ga izbavi iz ruke njihove i reče: "Ne udarajmo mu na dušu!" 22I reče im Ruben: "Ne prolijevajte krvi! Bacite ga u ovu jamu koja je u pustinji, a ruku ne pružajte na njega" — kako bi ga izbavio iz ruke njihove da ga vrati k ocu njegovu. 23I bi, kad dođe Josip k braći svojoj, da svukoše s Josipa haljinu njegovu, šarenu haljinu koja bijaše na njemu, 24te ga uzeše i baciše ga u jamu; a jama bijaše prazna, ne bijaše u njoj vode. 25Potom sjedoše jesti kruha; i podigoše oči svoje i vidješe, a gle, karavana Jišmaelaca dolazi iz Gileada, i deve njihove nose začine, balzam i ladanum, idući da to snesu u Egipat. 26Tada Juda reče braći svojoj: "Kakva je korist ako ubijemo brata svojega i sakrijemo krv njegovu? 27Hajdete da ga prodamo Jišmaelcima, a ruka naša neka ne bude na njemu, jer on je brat naš, tijelo naše." I poslušaše braća njegova. 28Uto prođoše ljudi, trgovci Midjanci, te izvukoše i digoše Josipa iz jame, pa prodaše Josipa Jišmaelcima za dvadeset srebrnika; a oni dovedoše Josipa u Egipat. 29A Ruben se vrati k jami, i gle, nema Josipa u jami; tada razdrije odjeću svoju. 30I vrati se k braći svojoj te reče: "Dječaka nema! A ja, kamo ja dolazim?" 31Tada uzeše haljinu Josipovu, zaklaše jarca od koza i umočiše haljinu u krv. 32I poslaše šarenu haljinu, donesoše je k ocu svome i rekoše: "Ovo nađosmo; prepoznaj, molimo te, je li to haljina sina tvoga ili nije." 33A on je prepozna i reče: "Haljina je to sina moga! Zla ga zvijer proždrije, zacijelo je rastrgan Josip!" 34I rastrga Jakov haljine svoje, stavi kostrijet na bokove svoje i tugovaše nad sinom svojim mnoge dane. 35I ustadoše svi sinovi njegovi i sve kćeri njegove da ga utješe, ali se on odbi utješiti te reče: "Jer ću tugujući sići k sinu svome u Šeol." I plakaše za njim otac njegov. 36A Midjanci ga prodaše u Egipat Potifaru, dvoraninu faraonovu, zapovjedniku straže.