I reče im Ruben: "Ne prolijevajte krvi! Bacite ga u ovu jamu koja je u pustinji, a ruku ne pružajte na njega" — kako bi ga izbavio iz ruke njihove da ga vrati k ocu njegovu.
I reče im Ruben: "Ne prolijevajte krvi! Bacite ga u ovu jamu koja je u pustinji, a ruku ne pružajte na njega" — kako bi ga izbavio iz ruke njihove da ga vrati k ocu njegovu.
I bi, kad dođe Josip k braći svojoj, da svukoše s Josipa haljinu njegovu, šarenu haljinu koja bijaše na njemu,
te ga uzeše i baciše ga u jamu; a jama bijaše prazna, ne bijaše u njoj vode.
Potom sjedoše jesti kruha; i podigoše oči svoje i vidješe, a gle, karavana Jišmaelaca dolazi iz Gileada, i deve njihove nose začine, balzam i ladanum, idući da to snesu u Egipat.
Tada Juda reče braći svojoj: "Kakva je korist ako ubijemo brata svojega i sakrijemo krv njegovu?
te ga uzeše i baciše ga u jamu; a jama bijaše prazna, ne bijaše u njoj vode.
I uhvativši ga baciše ga u jamu; a jama bješe prazna, ne bješe vode u njoj.
וַיִּקָּחֻהוּ וַיַּשְׁלִכוּ אֹתוֹ הַבֹּרָה וְהַבּוֹר רֵק אֵין בּוֹ מָֽיִם
va/i.Yi.ka.Chu./hu va/i.yash.Li.khu 'o.T/o ha./Bo.ra/h ve./ha./Bor Rek 'ein b/o Ma.yim
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I uzeše ga i baciše njega u jamu, a jama prazna, nema u njoj vode."
1. I uzeše ga Izvornik: וַיִּקָּחֻהוּ [vayikachuhu] Gramatika: Waw-konzekutiv i Qal imperfekt 3. lica množine (korijen לקח - laqach) sa spojenim pronominalnim sufiksom 3. lica jednine muškog roda. Ova gramatička konstrukcija tipično se koristi za izražavanje prošlog svršenog vremena u narativnom nizu. Značenje: Označava naglu, brzu i nasilnu akciju braće prema Josipu. Fokusira se na njihovu potpunu dominaciju i kontrolu nad njim, čineći ga potpuno pasivnim objektom njihovog plana.
2. i baciše njega Izvornik: וַיַּשְׁלִכוּ אֹתוֹ [vayashlikhu 'oto] Gramatika: Waw-konzekutiv uz Hifil imperfekt 3. lica množine od korijena שׁלך (shalakh), uz partikulu izravnog objekta sa sufiksom 3. lica. Hifil konjugacija ovdje ukazuje na kauzativno, silovito odbacivanje. Značenje: Glagol odaje hladnokrvnost i okrutnost, implicirajući da ga braća odbacuju kao bezvrijedan predmet. Ovaj čin de-personalizira žrtvu i naglašava dubinu otuđenja i mržnje.
3. u jamu / a jama Izvornik: הַבֹּרָה / וְהַבּוֹר [habora / vehabor] Gramatika: Imenica בּוֹר (bor - jama, cisterna) stoji uz određeni član, što pokazuje da je jama već bila poznata ili u blizini. U prvom obliku sadrži he-lokativ na kraju (ה) koji označava smjer kretanja 'prema jami' ili 'u jamu'. Značenje: Jama u biblijskoj tradiciji često funkcionira kao zatvor i simbolički prikazuje spuštanje u podzemlje (šeol) ili predvorje smrti. Njezino ponavljanje u stihu fiksira pozornost na bezizlaznost, tamu i očaj Josipove situacije.
4. prazna, nema u njoj vode Izvornik: רֵק אֵין בּוֹ מָֽיִם [rek 'eyn bo mayim] Gramatika: Pridjev רֵק (prazan) stoji uz negacijsku partikulu אֵין (nema), prijedlog sa sufiksom i imenicom מַיִם (voda). Imamo očitu retoričku redundanciju (ako je prazna, jasno je da u njoj nema ničega). Značenje: Redundancija naglašava surovost i potpunu ogoljenost mjesta lišenog izvora života. Ipak, nedostatak vode ujedno je i spas od utapanja, što tradicija i egzegeza tumače kao tihi znak Božje providnosti koja Josipa čuva za buduće naume.
Ovaj stih iz Postanka 37:24 predstavlja dramatičan vrhunac Josipovog tjelesnog i simboličkog spuštanja (poniženja), gdje on prelazi iz uloge privilegiranog, voljenog sina u bespomoćnu žrtvu vlastite braće. Hladni i brzi niz glagola ('uzeše', 'baciše') odražava potpunu bezosjećajnost braće prema njemu. Radnja je silovita i nemilosrdna, lišena bilo kakvog oklijevanja, čime braća svode Josipa na puki predmet vlastite mržnje kojeg se žele trajno riješiti.
S druge strane, naizgled suvišan opis jame, koja se ponavlja dvaput i detaljno opisuje kao 'prazna, u kojoj nema vode', nosi teološki iznimno važno dvostruko značenje. Iako borak u jami predstavlja smrtnu opasnost, pad u podzemlje i izolaciju od obitelji, upravo ta njena ispražnjenost i nedostatak vode čuvaju Josipov život od trenutne smrti utapanjem. To suptilno ukazuje na tihu, skrivenu Božju providnost koja djeluje i usred najvećeg zla: čak i u najdubljem beznađu, Bog nadzire okolnosti koje će, umjesto smrću, u konačnici rezultirati Josipovim uzdignućem i spasenjem cijelog njegovog naroda.