Početna ›

Postanak 37,30 — Knjiga Postanka

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Hebrejski: WLC (javno vlasništvo); morfologija OSHB, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz

Uto prođoše ljudi, trgovci Midjanci, te izvukoše i digoše Josipa iz jame, pa prodaše Josipa Jišmaelcima za dvadeset srebrnika; a oni dovedoše Josipa u Egipat.

A Ruben se vrati k jami, i gle, nema Josipa u jami; tada razdrije odjeću svoju.

I vrati se k braći svojoj te reče: "Dječaka nema! A ja, kamo ja dolazim?"

Tada uzeše haljinu Josipovu, zaklaše jarca od koza i umočiše haljinu u krv.

I poslaše šarenu haljinu, donesoše je k ocu svome i rekoše: "Ovo nađosmo; prepoznaj, molimo te, je li to haljina sina tvoga ili nije."

Biblija

I vrati se k braći svojoj te reče: "Dječaka nema! A ja, kamo ja dolazim?"

Daničić-Karadžić

Pa se vrati k braći svojoj, i reče: nema djeteta; a ja kuda ću?

Original

וַיָּשָׁב אֶל אֶחָיו וַיֹּאמַר הַיֶּלֶד אֵינֶנּוּ וַאֲנִי אָנָה אֲנִי בָֽא

Izgovor

va/i.Ya.shov 'el- 'e.Cha/v va/i.yo.Mar hai./Ye.led 'ei.Ne./nu va./'a.Ni 'A.nah 'a.ni- Va'

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"I vratio se k braći svojoj i rekao je dječaka nema a ja kamo ja dolazim"

Analiza

1. i vratio se Izvornik: וַיָּשָׁב [vayashav] Gramatika: Qal narativ (vav-konsekutivni imperfekt), 3. lice jednine muškog roda glagola שׁוּב (šuv - vratiti se). Označava dovršenu radnju u prošlosti koja logično nastavlja pripovjedni niz. Značenje: Radnja označava Rubenov fizički povratak k braći nakon što je potajno otišao do jame s namjerom da spasi Josipa. Njegov povratak predstavlja trenutak suočavanja sa stvarnošću nestanka.

2. braći svojoj Izvornik: אֶחָיו ['echayv] Gramatika: Imenica אָח (ah - brat) u množini s prijedlogom 'el (k) ispred sebe, u konstruktnom stanju sa sufiksom za 3. lice jednine muškog roda. Doslovno 'k braći njegovoj'. Značenje: Ukazuje na temeljni obiteljski odnos koji je u ovom kontekstu duboko izdan i narušen. Ruben se u panici obraća upravo suučesnicima u zavjeri protiv zajedničkog brata.

3. dječaka Izvornik: הַיֶּלֶד [hayeled] Gramatika: Imenica יֶלֶד (jeled - dječak, dijete, mladić) opremljena određenim članom ה (ha), što označava specifičnog, poznatog dječaka. Značenje: Upotrebom ove riječi Ruben naglašava Josipovu mladost i ranjivost (tada je imao 17 godina). Izraz pobuđuje osjećaj dubokog sažaljenja, bespomoćnosti i tragičnosti gubitka djeteta.

4. nema ga Izvornik: אֵינֶנּוּ ['eynenu] Gramatika: Čestica negacije postojanja אַיִן ('ajin) sa sufiksom za 3. lice jednine muškog roda. Doslovno znači 'on nije' ili 'njegovog postojanja nema'. Značenje: Izražava totalnost i konačnost Josipove odsutnosti, prazninu jame u kojoj ga je očekivao naći. Riječ odjekuje kao teška presuda u ušima šokiranog i ožalošćenog brata.

5. kamo ja dolazim Izvornik: אָנָה אֲנִי בָֽא ['ana 'aniy va'] Gramatika: Konstrukcija upitnog priloga אָנָה (kamo), osobne zamjenice 1. lica jednine אֲנִי (ja) i Qal participa muškog roda od בּוֹא (bo' - doći, ući). Particip ovdje nosi značenje trajne ili neizbježne radnje. Značenje: Ovo retoričko pitanje otkriva Rubenovu svjesnost o odgovornosti najstarijeg sina pred ocem Jakovom. Višestruko ponavljanje zamjenice 'ja' naglašava njegov duboki osobni teret i bezizlaznost situacije.

Zaključak

Ovaj stih iz Postanka 37:30 predstavlja emocionalni i dramatski vrhunac priče o prodaji Josipa u ropstvo, sagledan iz perspektive najstarijeg brata Rubena. Vrativši se do jame s namjerom da tajno spasi Josipa i vrati ga ocu, Ruben pronalazi prazninu i suočava se s naizgled nepovratnim posljedicama zavjere u kojoj je posredno sudjelovao. Njegov užas nije samo posljedica bratske ljubavi, nego i težine društvene uloge prvorođenca koji pred obitelji i ocem nosi najveću odgovornost za mlađeg brata.

Riječi 'dječaka nema' i Rubenovo očajničko retoričko pitanje 'a ja, kamo ja dolazim' (u smislu: kamo da se sakrijem ili kako da ovakav izađem pred oca) snažno oslikavaju razoran učinak zlodjela na pojedinca. Njegovo pitanje ostaje lebdjeti bez odgovora, odražavajući trajnu tjeskobu i grižnju savjesti onoga tko je zakazao u svojoj dužnosti, dok istovremeno najavljuje dugogodišnju obiteljsku bol koju će Jakovljevi sinovi nositi sa sobom.