A braća mu njegova rekoše: "Zar ćeš doista kraljevati nad nama? Ili ćeš uistinu vladati nad nama?" I još ga više zamrziše zbog snova njegovih i zbog riječi njegovih.
A braća mu njegova rekoše: "Zar ćeš doista kraljevati nad nama? Ili ćeš uistinu vladati nad nama?" I još ga više zamrziše zbog snova njegovih i zbog riječi njegovih.
Potom usnu još drugi san pa ga ispriča braći svojoj i reče: "Gle, usnuh još san; i gle, sunce i mjesec i jedanaest zvijezda klanjaju se meni."
I ispriča to ocu svome i braći svojoj, a otac ga njegov prekori i reče mu: "Kakav je to san koji si usnuo? Zar ćemo doista doći ja i majka tvoja i braća tvoja da se poklonimo tebi do zemlje?"
I zavidješe mu braća njegova, a otac njegov sačuva tu riječ.
I odoše braća njegova pasti stado oca svoga u Šekemu.
I ispriča to ocu svome i braći svojoj, a otac ga njegov prekori i reče mu: "Kakav je to san koji si usnuo? Zar ćemo doista doći ja i majka tvoja i braća tvoja da se poklonimo tebi do zemlje?"
A pripovjedi i ocu svojemu i braći svojoj; ali ga otac prekori i reče mu: kakav je to san što si snio? eda li ćemo doći ja i mati tvoja i braća tvoja da se klanjamo tebi do zemlje?
וַיְסַפֵּר אֶל אָבִיו וְאֶל אֶחָיו וַיִּגְעַר בּוֹ אָבִיו וַיֹּאמֶר לוֹ מָה הַחֲלוֹם הַזֶּה אֲשֶׁר חָלָמְתָּ הֲבוֹא נָבוֹא אֲנִי וְאִמְּךָ וְאַחֶיךָ לְהִשְׁתַּחֲוֹת לְךָ אָֽרְצָה
va/y.sa.Per 'el- 'a.Vi/v ve./'el- 'e.Cha/v va/i.yig.'ar- b/o 'a.Vi/v va/i.Yo.mer l/o mah ha./cha.Lom ha./Zeh 'a.Sher cha.La.me.ta ha./Vo' na.Vo' 'a.Ni ve./'i.me./Kha ve./'a.Chei./kha le./hish.ta.cha.Vot le./Kha 'A.re.tza/h
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I ispriča ocu svome i braći svojoj, i prekori ga otac njegov i reče mu: Što [je] san ovaj koji si sanjao? Zar dolazeći doći ćemo ja i majka tvoja i braća tvoja pokloniti se tebi na zemlju?"
1. I ispriča Izvornik: וַיְסַפֵּר [vaysaper] Gramatika: Glagol u Piel binyanu (intenzivni aktiv), oblik wayyiqtol (imperfekt s waw-konsekutivnim za radnju u prošlosti). Korijen סָפַר (s-p-r) u Pielu znači detaljno iznositi, nabrajati ili prepričavati. Značenje: Upotreba intenzivnog oblika ukazuje na to da Josip nije samo usputno spomenuo san. On ga je detaljno iznio, možda s dozom zanosa, ne sluteći daljnje zaoštravanje obiteljskih odnosa.
2. i prekori ga Izvornik: וַיִּגְעַר בּוֹ [vayig'ar bo] Gramatika: Glagol u Qal binyanu, oblik wayyiqtol, od korijena גָּעַר (g-'-r) s dodanim prijedlogom בּוֹ (bo, 'u njega'). Značenje: Ova riječ izražava snažno neodobravanje, opomenu i oštar ukor. Jakovljev prijekor odražava nevjericu i šokovitost pomisli da bi roditelji iskazivali takvo strahopoštovanje sinu.
3. Zar dolazeći doći ćemo Izvornik: הֲבוֹא נָבוֹא [havo' navo'] Gramatika: Konstrukcija sastavljena od upitne čestice 'he', infinitiva apsolutnog ('havo') i imperfekta prvog lica množine ('navo') glagola בּוֹא (b-w-'). Infinitiv apsolutni služi za emfazu glavnog glagola. Značenje: Ova pojačana retorička konstrukcija izražava Jakovljevu veliku skepsu i čuđenje. On zapravo pita: 'Zar doista misliš da ćemo mi ikada doći...?', naglašavajući apsurdnost Josipove vizije.
4. pokloniti se Izvornik: לְהִשְׁתַּחֲוֺת [lehishtachaot] Gramatika: Infinitiv konstrukt s prijedlogom 'lamed' (za/k). Iako se ranije smatrao Hithpaelom od š-h-h, danas se uglavnom prevodi kao Hishtaphel binyan od korijena חוה (ch-w-h). Značenje: Glagol označava čin potpunog podčinjavanja i padanja ničice. U kontekstu patrijarhalne obitelji Drevnog Bliskog istoka, to bi predstavljalo nezamislivo izvrtanje hijerarhije i božanskog poretka časti.
5. na zemlju Izvornik: אָֽרְצָה ['artsa] Gramatika: Imenica אֶרֶץ ('erets - zemlja, tlo) s dodanim usmjernim ili lokativnim sufiksom 'he' na kraju riječi (He-locale), što joj mijenja značenje u 'prema zemlji' ili 'na zemlju'. Značenje: Pojačava sliku poniznosti iskazanu prethodnim glagolom. Označava doslovno spuštanje lica u prašinu, najviši oblik odavanja počasti koji se obično rezervirao za vladare, što proročki ukazuje na Josipovu buduću poziciju u Egiptu.
Ovaj stih iz Postanka 37 donosi dramatičan vrhunac prve faze priče o Josipu, prikazujući Jakovljevu reakciju na Josipov drugi san u kojem mu se klanjaju sunce, mjesec i jedanaest zvijezda. Oštar prijekor oca i njegova retorička pitanja proizlaze iz šoka uslijed navodnog potpunog narušavanja temeljnoga društvenog ugovora onog doba – patrijarhalnog poretka. Ideja da bi se glava obitelji klanjala do zemlje najmlađem sinu činila se skandaloznom i nemogućom.
Ipak, unatoč Jakovljevoj kritici, tekst ostavlja snažan dojam proročke neizbježnosti. Naglasak na prostraciji i doslovnom prijevodu ('zar dolazeći doći ćemo') služi kako bi podcrtao napetost između ljudskog poimanja onoga što priliči i suverene Božje providnosti. San se ne kosi s Božjom voljom, nego anticipira budući spas naroda – upravo će to 'izvrtanje' hijerarhije biti način na koji će ih Josip sačuvati od gladi u Egiptu.