Tada uzeše haljinu Josipovu, zaklaše jarca od koza i umočiše haljinu u krv.
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
Tada uzeše haljinu Josipovu, zaklaše jarca od koza i umočiše haljinu u krv.
I poslaše šarenu haljinu, donesoše je k ocu svome i rekoše: "Ovo nađosmo; prepoznaj, molimo te, je li to haljina sina tvoga ili nije."
A on je prepozna i reče: "Haljina je to sina moga! Zla ga zvijer proždrije, zacijelo je rastrgan Josip!"
I rastrga Jakov haljine svoje, stavi kostrijet na bokove svoje i tugovaše nad sinom svojim mnoge dane.
I ustadoše svi sinovi njegovi i sve kćeri njegove da ga utješe, ali se on odbi utješiti te reče: "Jer ću tugujući sići k sinu svome u Šeol." I plakaše za njim otac njegov.
A on je prepozna i reče: "Haljina je to sina moga! Zla ga zvijer proždrije, zacijelo je rastrgan Josip!"
A on je pozna i reče: sina je mojega haljina; ljuta ga je zvjerka izjela; Josif je doista raskinut.
וַיַּכִּירָהּ וַיֹּאמֶר כְּתֹנֶת בְּנִי חַיָּה רָעָה אֲכָלָתְהוּ טָרֹף טֹרַף יוֹסֵֽף
va/i.ya.ki.Ra/h va/i.Yo.mer ke.To.net be.N/i chai.Yah ra.'Ah 'a.kha.La.te./hu ta.Rof to.Raf yo.Sef
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I prepozna je i reče tunika sina moga zvijer zla proždrije ga rastrgavši rastrgan je Josip"
1. I prepozna je Izvornik: וַיַּכִּירָהּ [vayakiyrah] Gramatika: Glagol je u Qal obliku, waw-konsekutivni imperfekt, 3. lice jednine muškog roda. Sadrži pronominalni sufiks 3. lica jednine ženskog roda koji se odnosi na tuniku. Značenje: Glagol 'nakar' (prepoznati) nosi duboku ironiju jer su braća u prethodnom stihu cinično zatražila od Jakova da prepozna haljinu. Jakovljevo prepoznavanje označava konačan uspjeh njihove okrutne prijevare.
2. tunika sina moga Izvornik: כְּתֹנֶת בְּנִי [ketonet beniy] Gramatika: Imenica u veznom stanju (status constructus) 'ketonet' usko je povezana s imenicom 'ben' koja nosi pronominalni sufiks za 1. lice jednine. Značenje: Tunika s dugim rukavima bila je vizualni simbol očevog posebnog miljenika i okidač za bratoubilačku zavist. Ovdje taj isti predmet postaje krvavi dokaz koji potpuno slama srce oca.
3. zvijer zla Izvornik: חַיָּה רָעָה [chaya ra'a] Gramatika: Imenica ženskog roda u jednini uz koju stoji pridjev koji se s njom slaže u rodu i broju. Značenje: Fraza se uobičajeno koristi za divlje, neukroćene predatore. Skrivena ironija teksta je u tome što prava 'zla zvijer' nije životinja, nego divlja mržnja vlastite djece koja su prodala brata.
4. proždrije ga Izvornik: אֲכָלָתְהוּ ['akhalathu] Gramatika: Glagol je u Qal obliku, perfekt, 3. lice jednine ženskog roda jer je subjekt 'zvijer'. Pronominalni sufiks 3. lica jednine muškog roda odnosi se na Josipa. Značenje: Brutalan glagol koji oslikava strahotu Jakovljeve vizije. Njegov užasnuti um stvara zornu sliku nasilne smrti koju Josip zapravo uopće nije pretrpio.
5. rastrgavši rastrgan je Izvornik: טָרֹף טֹרַף [tarof toraf] Gramatika: Infinitiv apsolutni i pual (pasivni) perfekt 3. lica jednine od istog glagolskog korijena ט-ר-ף (rastrgati). Značenje: Karakteristična hebrejska emfatička konstrukcija koja ponavlja korijen riječi. Njome se pojačava užas i potpunost uništenja, djelujući kao jecaj očeve neizmjerne boli i očaja. Imena:
- Josip [יוֹסֵֽף / yosef] (osoba) Znači: Neka doda / Neka umnoži Tvorba: Ime potječe od hebrejskog glagolskog korijena יָסַף (yasaf), što znači 'dodati', 'umnožiti' ili 'povećati'. Predstavlja skraćeni teoforični oblik koji zapravo znači 'Bog neka doda'. Tekst objašnjava: U Postanku 30,23-24 tekst nudi dvostruku igru riječima: Rahela prvo kaže da je Bog 'oduzeo' ('asaf') njezinu sramotu, a potom djetetu daje ime Josip uz riječi 'Neka mi Jahve pridoda ('yasaf') još jednoga sina!' Promjena imena: Faraon mu kasnije daje egipatsko ime Zafnat Paneah (Postanak 41,45), što odražava njegovu kasniju visoku funkciju i asimilaciju na dvoru u Egiptu.
Ovaj stih predstavlja dramatični vrhunac prijevare Josipove braće i početak Jakovljeve dugogodišnje agonije. Prepoznavši okrvavljenu tuniku, Jakov donosi točno onaj pogrešan zaključak koji su braća željela, ne sluteći da je 'zla zvijer' zapravo metafora za ljubomoru i izopačenost unutar njegove obitelji. Krik očaja, izražen emfatičkom konstrukcijom 'tarof toraf' (rastrgan je na komade), savršeno dočarava neizmjeran gubitak i traumu.
U širem biblijskom narativu, ovaj događaj obiluje teološkom ironijom i pravednom odmazdom. Jakov, koji je u mladosti prevario svoga slijepog oca Izaka koristeći bratovu odjeću i kozje meso (kožu), sada je i sam brutalno prevaren od strane svojih sinova koristeći Josipovu odjeću natopljenu krvlju jarca. Ova duboka tuga postavlja temelj za dug i bolan proces Božje skrivene providnosti, koji će u konačnici dovesti do Josipova uzdizanja i obiteljskog pomirenja.