I poslaše šarenu haljinu, donesoše je k ocu svome i rekoše: "Ovo nađosmo; prepoznaj, molimo te, je li to haljina sina tvoga ili nije."
A on je prepozna i reče: "Haljina je to sina moga! Zla ga zvijer proždrije, zacijelo je rastrgan Josip!"
I rastrga Jakov haljine svoje, stavi kostrijet na bokove svoje i tugovaše nad sinom svojim mnoge dane.
I ustadoše svi sinovi njegovi i sve kćeri njegove da ga utješe, ali se on odbi utješiti te reče: "Jer ću tugujući sići k sinu svome u Šeol." I plakaše za njim otac njegov.
A Midjanci ga prodaše u Egipat Potifaru, dvoraninu faraonovu, zapovjedniku straže.
I rastrga Jakov haljine svoje, stavi kostrijet na bokove svoje i tugovaše nad sinom svojim mnoge dane.
I razdrije Jakov haljine svoje, i veza kostrijet oko sebe; i tužaše za sinom svojim dugo vremena.
וַיִּקְרַע יַעֲקֹב שִׂמְלֹתָיו וַיָּשֶׂם שַׂק בְּמָתְנָיו וַיִּתְאַבֵּל עַל בְּנוֹ יָמִים רַבִּֽים
va/i.yik.Ra' ya.'a.Ko sim.lo.Ta/v va/i.Ya.sem sak be./ma.te.Na/v va/i.yit.'a.Bel 'al- be.N/o ya.Mim ra.Bim
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I rastrga Jakov haljine svoje, i stavi kostrijet na bokove svoje, i tugovaše nad sinom svojim dane mnoge."
1. I rastrga Izvornik: וַיִּקְרַע [vayikra'] Gramatika: Oblik se sastoji od konsekutivnog wawa (וַ) koji označava slijed radnje i glagola u imperfektu Qal vrste, 3. lice jednine muškog roda od korijena קָרַע (qara'). Ovaj gramatički sklop u narativu izražava prošlu radnju koja logično i vremenski izravno slijedi prethodne događaje. Značenje: Trganje vlastitih haljina bio je uobičajen, snažan izraz duboke tuge, šoka ili užasa na drevnom Bliskom istoku. Ovaj dramatičan fizički čin savršeno oslikava Jakovljevu trenutnu, neobuzdanu i instinktivnu reakciju na spoznaju o navodnoj smrti voljenog sina.
2. i stavi kostrijet Izvornik: וַיָּשֶׂם שַׂק [vayasem sak] Gramatika: Glagol 'vayasem' (staviti) također počinje konsekutivnim wawom uz imperfekt Qal od korijena שׂוּם (sum). Riječ 'sak' je imenica muškog roda u jednini. Značenje: Kostrijet ('sak', gruba tamna tkanina obično tkana od kozje dlake) nošena je direktno na koži kao znak potpunog poniženja i krajnjeg žalovanja pred Bogom. Oblačenje kostrijeti vizualni je, fizički, pa čak i bolan iskaz njegove unutarnje agonije.
3. i tugovaše Izvornik: וַיִּתְאַבֵּל [vayit'abel] Gramatika: Ponovno susrećemo konsekutivni waw, ovaj put spojen s glagolom u Hitpael vrsti, 3. lice jednine od korijena אָבַל ('aval). Hitpael vrsta često ima povratno, refleksivno ili intenzivno značenje. Značenje: Korištenje Hitpael vrste ovdje naglašava aktivno, očitovano i namjerno prepuštanje žalovanju. To nije bio samo prolazni unutarnji osjećaj, već je Jakov prakticirao rituale tuge snažno se unoseći u stanje dubokog, neprestanog žalovanja.
4. dane mnoge Izvornik: יָמִים רַבִּֽים [yamiym rabiym] Gramatika: Izraz se sastoji od imenice muškog roda u množini 'yamiym' (od 'yom', dan) koju opisuje pridjev muškog roda u množini 'rabiym' (od 'rav', velik, mnogi). Značenje: Ova fraza ukazuje na neobično dugo, neograničeno razdoblje žalovanja, koje uvelike nadilazi uobičajene propisane dane tuge za preminulim na Bliskom istoku (često 7 ili 30 dana). Naglašava da je Jakovljeva tuga za Josipom bila duboka, neprolazna i trajno je obilježila njegov život sve do njihovog ponovnog susreta u Egiptu. Imena: - Jakov [יַעֲקֹב / ya'akov] (osoba) Znači: Jezično se smatra skraćenim teoforskim imenom 'Jakov-El' koje znači 'Neka Bog štiti' ili 'Bog je zaštitio'. Tvorba: Pravi jezični korijen vjerojatno dolazi iz zapadnosemitske obitelji jezika, od glagolskog korijena koji znači 'čuvati' ili 'štititi'. Alternativno, jezično se veže uz hebrejski korijen 'aqav' (slijediti, istisnuti, prevariti). Tekst objašnjava: Biblijski tekst (Postanak 25:26) izričito objašnjava ovo ime kroz igru riječi povezujući ga s imenicom עָקֵב ('aqev) koja znači 'peta', jer je Jakov pri rođenju rukom držao Ezava za petu. Promjena imena: Bog mu kasnije, nakon borbe s anđelom na Penuelu (Postanak 32:28), mijenja ime u Izrael (יִשְׂרָאֵל, Yisra'el) što znači 'onaj koji se bori s Bogom' ili 'Bog se bori'. Ova promjena označava transformaciju njegovog karaktera od onog koji 'drži za petu' u duhovnog patrijarha.
Ovaj stih iz Postanka 37:34 bilježi trenutak vrhunske osobne tragedije u životu patrijarha Jakova. Suočen s navodnim dokazom o Josipovoj smrti — okrvavljenom haljinom — Jakov odmah započinje drevne bliskoistočne rituale dubokog žalovanja: trganje vlastite odjeće i oblačenje grube kostrijeti. Tekst dinamično koristi niz narativnih glagola s konsekutivnim wawom (rastrga, stavi, tugovaše) kako bi oslikao nezaustavljiv, gotovo nagli slijed njegovih emocionalnih i fizičkih reakcija.
Stih također nosi duboku književnu ironiju unutar šireg biblijskog narativa. Jakov, koji je u mladosti vlastitog oca Izaka prevario koristeći odjeću (Ezavove haljine i jareću kožu), sada je i sam izmanipuliran i bačen u očaj od strane vlastitih sinova koji su iskoristili odjeću (Josipovu haljinu i krv jarca) kako bi prekrili svoj grijeh. Njegova odluka da tuguje "dane mnoge" postavlja emocionalnu pozadinu za nadolazeće godine očaja, koje će potrajati sve dok Josip ne bude čudesno vraćen u njegov život.