Početna ›

Postanak 37,36 — Knjiga Postanka

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Hebrejski: WLC (javno vlasništvo); morfologija OSHB, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz

I rastrga Jakov haljine svoje, stavi kostrijet na bokove svoje i tugovaše nad sinom svojim mnoge dane.

I ustadoše svi sinovi njegovi i sve kćeri njegove da ga utješe, ali se on odbi utješiti te reče: "Jer ću tugujući sići k sinu svome u Šeol." I plakaše za njim otac njegov.

A Midjanci ga prodaše u Egipat Potifaru, dvoraninu faraonovu, zapovjedniku straže.

Biblija

A Midjanci ga prodaše u Egipat Potifaru, dvoraninu faraonovu, zapovjedniku straže.

Daničić-Karadžić

A Madijanci prodadoše ga u Misir Petefriju, dvoraninu Faraonovu, zapovjedniku stražarskom.

Original

וְהַמְּדָנִים מָכְרוּ אֹתוֹ אֶל מִצְרָיִם לְפֽוֹטִיפַר סְרִיס פַּרְעֹה שַׂר הַטַּבָּחִֽים

Izgovor

ve./Ha./me.da.Nim ma.khe.Ru 'o.T/o 'el- mitz.Ra.yim le./fo.ti.Far se.Ris par.'Oh sar ha./ta.ba.Chim

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"A Medanci su prodali njega u Egipat Potifaru, dvoraninu faraona, zapovjedniku straže."

Analiza

1. A Medanci Izvornik: וְהַמְּדָנִים [vehamedaniym] Gramatika: Veznik 'waw' (i/a) s određenim članom 'ha' i imenicom u množini. Zanimljivo je da se ovdje koristi naziv Medanci, dok se ranije u poglavlju spominju Midjanci, iako se vjerojatno odnosi na srodne ili iste trgovačke skupine. Značenje: Označava posrednike koji su izveli ključni korak u odvođenju Josipa iz Obećane zemlje u Egipat, ispunjavajući tako Božji plan iako su djelovali iz čistih trgovačkih interesa.

2. su prodali Izvornik: מָכְרוּ [makhru] Gramatika: Glagol u Qal perfektu, 3. lice množine od korijena 'makhar' (prodati). Perfekt označava dovršenu, gotovu radnju. Značenje: Naglašava Josipovo potpuno svođenje na status roba i imovine kojom se trguje. Ipak, ova nepravedna ljudska transakcija postaje početno oruđe božanskog izbavljenja.

3. dvoraninu Izvornik: סְרִיס [seriys] Gramatika: Imenica u jednini. Izvorno označava eunuha, ali se u drevnom Bliskom istoku ovaj izraz često koristio za bilo kojeg visokog dvorskog službenika, bez obzira na njegov fizički status. Značenje: Pokazuje da je Josip dospio u domaćinstvo vrlo utjecajne i moćne osobe u Egiptu. To je ključan preduvjet za njegov kasniji dolazak na faraonov dvor.

4. zapovjedniku straže Izvornik: שַׂר הַטַּבָּחִֽים [sar hatabachiym] Gramatika: Konstruktni lanac (smihut). Riječ 'sar' znači knez ili zapovjednik, dok 'tabachiym' dolazi od korijena za klanje, što ovdje označava krvnike ili osobnu tjelesnu stražu vladara. Značenje: Ova titula otkriva Potifarovu zaduženost za državnu sigurnost i zatvore (što objašnjava zašto je Josip kasnije tamo završio), stavljajući Josipa na strateško mjesto za buduće proročke događaje. Imena: - Medanci [מְדָנִים / medaniym] (narod) Znači: Svađa, sukob. Tvorba: Ime potječe od Medana, koji je bio jedan od Abrahamovih sinova s Keturom (Postanak 25:2), tvoreno od korijena 'din' koji znači suditi ili 'madan' (svađa).

- Egipat [מִצְרָיִם / mitsrayim] (pokrajina) Znači: Dvije tjeskobe ili Dvije utvrde. Tvorba: Ovo je dualni (dvostruki) oblik imenice 'matsor' (opsada, utvrda, granica). Dvojina u sufiksu '-ayim' vjerojatno odražava geografsku podjelu na Gornji i Donji Egipat.

- Potifar [פּֽוֹטִיפַר / potiyfar] (osoba) Znači: Onaj kojeg je dao Ra. Tvorba: Predstavlja hebrejsku transliteraciju egipatskog imena 'p-di-p-r', gdje je 'Ra' ime vrhovnog egipatskog božanstva sunca.

- Faraon [פַּרְעֹה / par'o] (osoba) Znači: Velika kuća. Tvorba: Potječe od egipatskog 'pr-'3' što se prvotno odnosilo na kraljevsku palaču. S vremenom je to postala uobičajena titula za egipatske vladare koja se u Bibliji koristi kao vlastito ime.

Zaključak

Ovaj stih (Postanak 37:36) predstavlja ključnu prijelaznu točku u pripovijesti o Josipu, zatvarajući dramatično poglavlje o njegovoj izdaji od strane vlastite braće i otvarajući novo poglavlje njegovog života u Egiptu. Naizgled obična i surova trgovačka transakcija u kojoj su ga Medanci prodali u roblje zapravo je duboko prožeta božanskom providnošću.

Josip nije prodan bilo kome, već Potifaru, visokom dvorskom službeniku i zapovjedniku faraonove straže. Ovaj specifični smještaj na točno određenu poziciju moći postavlja savršenu scenu za sve buduće događaje: Josipov uspon u Potifarovoj kući, njegovo kasnije utamničenje s kraljevim zatvorenicima te konačno izvođenje pred samog faraona. Kroz ovaj stih vidimo kako ljudska zloba i pohlepa postaju precizno oruđe Božjeg velikog plana za buduće spasenje čitave obitelji i nastanak izraelskog naroda.