A on je prepozna i reče: "Haljina je to sina moga! Zla ga zvijer proždrije, zacijelo je rastrgan Josip!"
A on je prepozna i reče: "Haljina je to sina moga! Zla ga zvijer proždrije, zacijelo je rastrgan Josip!"
I rastrga Jakov haljine svoje, stavi kostrijet na bokove svoje i tugovaše nad sinom svojim mnoge dane.
I ustadoše svi sinovi njegovi i sve kćeri njegove da ga utješe, ali se on odbi utješiti te reče: "Jer ću tugujući sići k sinu svome u Šeol." I plakaše za njim otac njegov.
A Midjanci ga prodaše u Egipat Potifaru, dvoraninu faraonovu, zapovjedniku straže.
I ustadoše svi sinovi njegovi i sve kćeri njegove da ga utješe, ali se on odbi utješiti te reče: "Jer ću tugujući sići k sinu svome u Šeol." I plakaše za njim otac njegov.
I svi sinovi njegovi i sve kćeri njegove ustadoše oko njega tješeći ga, ali se on ne dadijaše utješiti, nego govoraše: s tugom ću u grob leći za sinom svojim. Pa i njegov otac plakaše za njim.
וַיָּקֻמוּ כָל בָּנָיו וְכָל בְּנֹתָיו לְנַחֲמוֹ וַיְמָאֵן לְהִתְנַחֵם וַיֹּאמֶר כִּֽי אֵרֵד אֶל בְּנִי אָבֵל שְׁאֹלָה וַיֵּבְךְּ אֹתוֹ אָבִֽיו
va/i.ya.ku.Mu khol- ba.Na/v ve./khol be.no.Ta/v le./na.cha.M/o va/y.ma.'En le./hit.na.Chem va/i.Yo.mer ki- 'e.Red 'el- be.N/i 'a.Vel she.'O.la/h va/i.Ye.vek 'o.T/o 'a.Vi/v
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I ustadoše svi sinovi njegovi i sve kćeri njegove za utješiti ga i odbi utješiti se i reče jer sići ću k sinu mome tugujući u Šeol i plakaše za njim otac njegov."
1. za utješiti ga Izvornik: לְנַחֲמוֹ [lenachamo] Gramatika: Prijedlog 'le' (za) s infinitivom konstruktnim u Piel glagolskoj vrsti i pronominalnim sufiksom 3. lica jednine. Značenje: Korijen n-ch-m označava suosjećanje i tješenje. Korištenje Piel vrste (intenzivna radnja) ukazuje na snažan i aktivan, ali uzaludan pokušaj cijele obitelji da ublaži očevu bol.
2. i odbi Izvornik: וַיְמָאֵן [vayma'en] Gramatika: Wayyiqtol (imperfekt s konsekutivnim vav) u Piel vrsti. Oblik izražava narativnu, aktivnu radnju u prošlosti. Značenje: Ova riječ naglašava Jakovljevo izričito i odlučno odbijanje svakog pokušaja da mu bude lakše. Njegova tuga nije samo pasivno stanje, već kategoričan stav.
3. utješiti se Izvornik: לְהִתְנַחֵם [lehitnachem] Gramatika: Infinitiv konstruktni u Hitpael glagolskoj vrsti koja ovdje ima jasno povratno (refleksivno) značenje. Značenje: Jakov samome sebi ne dopušta utjehu. Otpuštanje boli on podsvjesno doživljava kao izdaju i zaborav svog voljenog i nepravedno stradalog sina.
4. tugujući Izvornik: אָבֵל ['avel] Gramatika: Pridjev koji u ovom kontekstu funkcionira kao priloška oznaka stanja (predikativ) uz glagol kretanja. Značenje: Označava manifestaciju duboke i teške žalosti, često praćene vidljivim znakovima poput nošenja kostrijeti. Postaje trajno obilježje Jakovljevog preostalog života.
5. u Šeol Izvornik: שְׁאֹלָה [she'ola] Gramatika: Imenica (Šeol) na koju je dodan sufiks '-a' (tzv. 'he locale' ili he smjera), što ukazuje na kretanje prema određenom mjestu. Značenje: U drevnoj hebrejskoj kozmologiji označava podzemno prebivalište svih mrtvih. Za Jakova smrt nije nešto čega se boji, već postaje ishodište nade za jedino moguće ponovno ujedinjenje sa sinom.
6. i plakaše Izvornik: וַיֵּבְךְּ [vayevk] Gramatika: Wayyiqtol od glagolskog korijena b-k-h (plakati, liti suze). Značenje: Nakon teških i sudbonosnih riječi o smrti, stih završava naglom i ogoljenom slikom. Ostaje samo iskonska, ljudska i neutješna emocija oca za djetetom. Imena: - Šeol [שְׁאוֹל / She'ol] (mjesto) Znači: podzemni svijet, prebivalište mrtvih Tvorba: Etimologija je nejasna. Neki jezikoslovci povezuju ime s korijenom 'sha'al' (pitati, tražiti) jer neumoljivo traži i 'guta' sve žive, dok drugi pretpostavljaju vezu s korijenom koji znači šupljinu ili pukotinu.
Ovaj stih (Postanak 37,35) jedan je od najdojmljivijih prikaza sirove roditeljske tuge u cijeloj Bibliji. Jakov, duboko uvjeren da je Josip rastrgan, rezolutno odbacuje svaki društveni napor svoje brojne obitelji da ga se utješi. Njegovo čvrsto stajalište ocušenja nije samo emotivni slom; ono proizlazi iz uvjerenja da je tugovanje jedini prikladan i dostojanstven čin odanosti prema nestalom sinu. Prihvatiti utjehu značilo bi za njega izdati ljubav prema Josipu.
U teološkom smislu, stih zorno dočarava drevno shvaćanje zagrobnog života. Šeol se ovdje ne sagledava iz perspektive nade u konačno spasenje ili straha od kazne, već isključivo kao neizbježno sakupljalište umrlih. Paradoksalno, u apsolutnom beznađu ovoga svijeta, mračni Šeol postaje Jakovljeva jedina utjeha — krajnje odredište gdje će se, makar u smrti, ponovno susresti i sjediniti sa svojim voljenim djetetom. Ovdje je ljudska moć utjehe nemoćna i dokinuta.