A Izrael ljubljaše Josipa više od svih sinova svojih jer mu on bijaše sin starosti, pa mu načini šarenu haljinu.
A Izrael ljubljaše Josipa više od svih sinova svojih jer mu on bijaše sin starosti, pa mu načini šarenu haljinu.
I vidješe braća njegova da ga otac njihov ljubi više od sve braće njegove, pa ga zamrziše i ne mogoše mu govoriti za mir.
Jednom Josip usnu san i ispriča ga braći svojoj, a oni ga još više zamrziše.
I reče im: "Čujte, molim vas, ovaj san koji usnuh!
I gle, mi vežemo snopove usred polja, i gle, usta snop moj pa se i uspravi; i gle, okružiše ga snopovi vaši i pokloniše se snopu mojemu."
Jednom Josip usnu san i ispriča ga braći svojoj, a oni ga još više zamrziše.
Uz to usni Josif san i pripovjedi braći svojoj, te oni još većma omrznu na nj.
וַיַּחֲלֹם יוֹסֵף חֲלוֹם וַיַּגֵּד לְאֶחָיו וַיּוֹסִפוּ עוֹד שְׂנֹא אֹתֽוֹ
va/i.ya.cha.Lom yo.Sef cha.Lom va/i.ya.Ged le./'e.Cha/v va/i.yo.Si.fu od se.No' 'o.T/o
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I usnu Josip san i ispriča braći svojoj i dodaše još mrziti njega."
1. i usnu Izvornik: וַיַּחֲלֹם [vayachalom] Gramatika: Waw-konsekutiv (tzv. vav ha-hipuch) s Qal imperfektom trećeg lica jednine. Ova konstrukcija prevodi se kao svršena radnja u prošlosti. Značenje: Uvodi trenutak proročke objave. U Drevnom Bliskom istoku i Bibliji snovi su klasičan medij kroz koji Bog komunicira svoje planove ljudima.
2. san Izvornik: חֲלוֹם [chalom] Gramatika: Imenica muškog roda u jednini, apsolutno stanje. Korištena uz glagol istog korijena stvara figuru etimologica ('sanjati san') za naglašavanje radnje. Značenje: San ovdje nije samo psihološki fenomen, već stvarna anticipacija budućnosti i manifestacija božanske providnosti koja će voditi povijest spasenja.
3. i dodaše još Izvornik: וַיּוֹסִפוּ עוֹד [vayosifu 'od] Gramatika: Glagol יָסַף (yasaf - dodati) u Hiphil imperfektu s Waw-konsekutivom, nadopunjen prilogom עוֹד ('od - još). Funkcionira kao intenzifikator. Značenje: Izvornik stvara snažnu književnu ironiju i igru riječima s imenom Josip (Yosef - 'neka doda'). Umjesto Božjeg blagoslova, braća ovdje 'dodaju' vlastitu zlobu i mržnju.
4. mrziti Izvornik: שְׂנֹא [seno'] Gramatika: Qal infinitiv konstruktni glagola שָׂנֵא (sane). Djeluje kao glagolska dopuna koja pojašnjava što se to točno 'dodalo' i nastavilo. Značenje: Označava dubok, aktivan i egzistencijalni animozitet, a ne samo prolaznu emociju. To je mržnja koja potpuno razara bratstvo i priprema teren za nasilje. Imena:
- Josip [יוֹסֵף / yosef] (osoba) Znači: Neka [Bog] doda / umnoži Tvorba: Izvedeno iz Hiphil oblika glagola יָסַף (yasaf), koji znači 'dodati', 'dometnuti' ili 'nastaviti'. Tekst objašnjava: U Postanku 30:23-24 Rahelin usklik nudi dvostruku igru riječima: prvo od 'asaf' ('Bog je oduzeo moju sramotu'), a zatim od 'yasaf' ('Neka mi Jahve doda još jednog sina'). Promjena imena: U Postanku 41:45 faraon mu daje egipatsko ime Zafnat Paneah (Safenat Paneh), koje prema egiptolozima vjerojatno znači 'Bog govori, on živi'.
Ovaj stih predstavlja dramatičnu prekretnicu u biblijskom narativu o patrijarsima. Josipov san, koji je zapravo anticipacija Božjeg plana za spasenje obitelji od buduće gladi, u početku djeluje kao okidač za tragediju. Umjesto da san bude prepoznat kao božanska objava, Josipova naivna iskrenost izaziva zavist i produbljuje raskol među braćom.
Posebno je upečatljiva književna igra riječima skrivena u hebrejskom izvorniku. Dok ime Josip (Yosef) označava molitvu da Bog 'doda' blagoslov, tekst ironično navodi da braća 'dodaše' (vayosifu) još mržnje prema njemu. Taj snažan kontrast naglašava temeljni teološki motiv cijelog ciklusa o Josipu: ljudska zloba i mržnja ne mogu osujetiti Božji naum, već ih Bog providonosno integrira kao instrumente u ostvarenje konačnog spasenja.