Početna › Postanak 17
©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Hebrejski: WLC (javno vlasništvo); morfologija OSHB, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Prikaz

Knjiga Postanka 17

1Kada Abramu bijaše devedeset i devet godina, ukaza se Jahve Abramu i reče mu: "Ja sam Bog Svemogući; hodi preda Mnom i budi neporočan. 2I sklopit ću Savez Svoj između Mene i tebe, i umnožit ću te silno, preobilno." 3Nato Abram pade na lice svoje, a Bog progovori s njim: 4"Ja — evo, Savez je Moj s tobom, i postat ćeš ocem mnoštva naroda. 5I neće se više zvati ime tvoje Abram, nego će ti ime biti Abraham, jer sam te postavio ocem mnoštva naroda. 6I učinit ću te silno, preobilno plodnim, i dat ću da od tebe postanu narodi, a i kraljevi će od tebe izaći. 7I uspostavit ću Savez Svoj između Mene i tebe i potomstva tvoga nakon tebe u naraštajima njihovim kao Savez vječni, da budem Bog tebi i potomstvu tvome nakon tebe. 8I dat ću tebi i potomstvu tvome nakon tebe zemlju boravišta tvojih, svu zemlju Kanaan, u posjed vječni, i bit ću njima Bog." 9I reče Bog Abrahamu: "A ti čuvaj Savez Moj, ti i potomstvo tvoje nakon tebe u naraštajima svojim. 10Ovo je Savez Moj koji ćete čuvati između Mene i vas i potomstva tvoga nakon tebe: neka se obreže među vama svako muško. 11I obrežite tijelo pretkožja svojega, pa će to biti znak Saveza između Mene i vas. 12U dobi od osam dana neka se među vama obreže svako muško u naraštajima vašim: rođenik u kući i onaj kupljen srebrom od svakoga tuđinca koji nije od potomstva tvoga. 13Zacijelo neka se obreže rođenik kuće tvoje i onaj kupljen srebrom tvojim, i bit će Savez Moj na tijelu vašem kao Savez vječni. 14A neobrezano muško, kojemu se ne obreže tijelo pretkožja njegova — bit će istrijebljena duša ona iz naroda svojega; Savez je Moj prekršio." 15I reče Bog Abrahamu: "Saraji, ženi svojoj, nemoj više zvati imena Saraja, jer Sara je ime njezino. 16I blagoslovit ću je, a dat ću ti od nje i sina; blagoslovit ću je te će postati narodima; kraljevi naroda od nje će potjeći." 17Tada Abraham pade na lice svoje i nasmija se, pa reče u srcu svome: "Zar će se čovjeku od sto godina roditi dijete, i zar će Sara, žena od devedeset godina, roditi?" 18I reče Abraham Bogu: "O, kad bi Jišmael živio pred Tobom!" 19A Bog reče: "Zaista, Sara, žena tvoja, rodit će ti sina, i nadjenut ćeš mu ime Izak; i uspostavit ću Savez Svoj s njim kao Savez vječni za potomstvo njegovo nakon njega. 20A i za Jišmaela uslišah te: evo, blagoslovio sam ga, i učinit ću ga plodnim i silno, preobilno ga umnožiti; dvanaest će knezova roditi i učinit ću ga velikim narodom. 21Ali Savez Svoj uspostavit ću s Izakom, kojega će ti Sara roditi u ovo doba dogodine." 22I prestade govoriti s njim, te Bog uziđe od Abrahama. 23Tada uze Abraham Jišmaela, sina svoga, i sve rođenike kuće svoje i sve kupljene srebrom svojim, svako muško među ukućanima Abrahamovim, pa obreza tijelo pretkožja njihova u taj isti dan, kako mu je Bog govorio. 24A Abrahamu bijaše devedeset i devet godina kad mu bi obrezano tijelo pretkožja njegova, 25a Jišmaelu, sinu njegovu, bijaše trinaest godina kad mu bi obrezano tijelo pretkožja njegova. 26U taj isti dan obrezan bi Abraham i Jišmael, sin njegov; 27i svi ljudi kuće njegove, rođenici u kući i kupljeni srebrom od tuđinca, bijahu obrezani s njim.